U ranim godinama 20. vijeka posjetioci Koni Ajlenda mogli su da vide gotovo sve, od pripadnika dalekih plemena sa Filipina, preko „sela patuljaka“, pa do rekonstrukcija Burskog rata. Ipak, najvažnija borba odvijala se iza stakla: borba za život prevremeno rođenih beba u tzv. „Inkubatoru za bebe“ koji je vodio Martin Kuni.

Prijevremeno rođene bebe i misija Martina Kunija

Iznad ulaza stajao je natpis: „Cijeli svijet voli bebe“. U unutrašnjosti su prevremeno rođena djeca, obučena u preveliku odjeću kako bi se naglasila njihova sićušnost, uz pomoć medicinskog osoblja pokušavala da prežive. Posjetioci su plaćali 25 centi da bi ih vidjeli, dok je zaštitna ograda sprečavala previše blizak kontakt.

U tadašnjoj Americi brojni ljekari smatrali su da su ovakve bebe „slabašne“ i da je njihova sudbina u rukama Boga. Kuni je mislio drugačije. Vjerovao je da uz brigu i ljubav mogu preživjeti i voditi normalan život i na taj način postao jedan od pionira savremene neonatologije.

Kako je Kuni uveo savremene inkubatore

Martin Kuni nije bio poznati naučnik niti univerzitetski profesor bio je njemačko-jevrejski imigrant bez potvrđene medicinske licence. Naučna zajednica gledala je na njega sa skepsom, ali roditelji djece koju je spasio smatrali su ga čudotvorcem.

Uvezao je inkubatore iz Francuske, zakupio prostor na Koni Ajlendu i angažovao medicinske sestre i ljekare. Inkubatori su bili izuzetno moderni za to vrijeme: stakleni, sa čeličnim okvirom, termostatom, filtracijom vazduha i parnim grijanjem. Kuni je strogo insistirao na higijeni i ohrabrivao medicinske sestre da nježno dodiruju i grle bebe, vjerujući da je emocionalni kontakt važan za oporavak.

Finansiranje „Inkubatora za bebe“

Troškovi njege bili su veliki – oko 15 dolara po djetetu dnevno (oko 405 dolara u današnjem novcu). Roditelji ipak nisu plaćali ništa, publika je posjetama finansirala rad izložbe, pa je Kuni uspijevao da isplati osoblje i proširi svoju misiju u drugim gradovima.

Iako su ga mnogi kritikovali tvrdeći da „eksploatiše djecu za profit“, rezultati rada i visoka stopa preživljavanja privukli su pažnju stručnjaka. Godine 1914. upoznao je pedijatra Džulijusa Hesa, kasnije nazvanog „ocem američke neonatologije“. Zajedno su 1933/34. predstavili inkubator na Svjetskom sajmu u Čikagu.

Uticaj i nasljeđe

Prva bolnička odjeljenja za prijevremeno rođene bebe otvorena su tek 1939. godine,  čak 36 godina nakon što je Kuni započeo svoje aktivnosti na Koni Ajlendu.

Tokom skoro pola vijeka karijere, procjenjuje se da je Martin Kuni spasio oko 6.500 beba, sa stopom uspjeha od približno 85%. Njegovo nasljeđe i dalje se diskutuje, ali porodice djece koju je spasio i danas ga smatraju herojem.

„Martin Kuni je bio nevjerovatan čovjek. Trebalo bi da bude poznat po onome što je uradio. Spasao je hiljade nas“, kaže Kerol Bojs Hajniš (rođena 1942).

„Bez njega ne bih imala život. Niko drugi nije pokušao ništa da me spase“, dodaje Bet Alen (rođena 1941, tri mjeseca prerano).

Danas bi ovakva izložba bila neprihvatljiva i neetička, ali u to vrijeme nije postojala moderna tehnologija niti klinička ispitivanja. Za Martina Kunija to je bio jedini način da pokaže efikasnost inkubatora i prikupi sredstva za spasavanje života.

Neobična, ali hrabra inovacija kojom je promijenio istoriju medicine  i otkrio svijetu da i najkrhkiji životi zaslužuju priliku.

(Izvor: Ona.rs)