Multidisciplinarno istraživanje koje su sproveli Institut za evolutivnu biologiju iz Španije, Univerzitet Zapadnog Ontarija i Univerzitet Harvard, a koje je u januaru objavljeno u časopisu "Sel", pozabavilo se uvijek aktuelnom temom na našim prostorima: "Genetska istorija Balkana - od rimskih vremena do seobe Slovena".


U ovom istraživanju učestvovalo je čak 70 naučnika, od čega više od 30 iz Hrvatske - među njima i ugledni antropolozi, genetičari i istoričari. Oni su rekonstruisali i analizirali potpune genomske podatke 146 drevnih ljudi iskopanih uglavnom na teritoriji današnje Hrvatske i Srbije, a rezultati su pokazali da smo sličniji nego što smo i pretpostavljali.

Slične rezultate pokazala je ista studija koja se pozabavila sličnošću genetskog materijala Srba i Albanaca.

Rimsko nasljeđe

Naučnici su zajedničkim radom napravili genetsku rekonstrukciju istorije Balkanskog poluostrva tokom prvog milenijuma posle Hrista. Samo iz Hrvatske je korišćeno 58 uzoraka sa više antičkih i srednjovjekovnih nalazišta.

Studija se fokusirala na period rimskih osvajanja i vladavine na ovim prostorima (otprilike od 1. do 400. godine nove ere) i na period seobe naroda i ranog srednjeg vijeka (od 400. do 900. godine). Većina uzoraka potiče upravo iz tih perioda.

Oni su dobijeni iz rimskih urbanih centara poput Zadra, Viminacijuma (današnji Kostolac u Srbiji), Siska, Osijeka i Niša, ali i iz manjih ruralnih zajednica koje su preovladavale u ranom srednjem vijeku, kao što su Bojna, Nuštar, Jagodnjak i drugi lokaliteti.

Nekoliko uzoraka je i mlađeg datuma - najnoviji su iz Lepenskog vira u Srbiji iz 15/16. veka i iz Kosinja u Lici iz 17/18. vijeka.

Velike demografske promjene


Nakon što je Rimsko carstvo u 6. vijeku trajno izgubilo kontrolu nad Balkanom, studija otkriva da je uslijedio masovan dolazak ljudi genetski sličnih savremenim populacijama slovenskog govornog područja istočne Evrope.

Njihov genetski trag danas čini između 30 i 60 procenata porijekla današnjih balkanskih naroda - što je jedna od najvećih i trajnih demografskih promjena bilo gdje u Evropi ranog srednjeg vijeka.

Kako ističe dr Mario Novak sa Instituta za antropologiju, ovo je zapravo pilot-studija, jer su pod vođstvom Univerziteta Harvard već u toku obimnija istraživanja o genetskoj istoriji savremenih stanovnika jugoistočne Evrope i Slovena uopšte.

Genetsko nasljeđe Balkana


"Ovim istraživanjem dobili smo nepobitne biološke dokaze o masovnom naseljavanju ljudi i zajednica koje govore slovenskim jezicima tokom ranog srednjeg vijeka, sve do Grčke i Egejskih ostrva. Većina genetskog nasljeđa današnjih stanovnika Balkana potiče upravo iz tih seoba. Prema sadašnjem stepenu istraženosti, slovenska genetika čini 50–60% genetskog nasljeđa Hrvata i Srba, dok se prema jugu taj procenat smanjuje", objašnjava Novak.

On dodaje da je u naš genetski kod ugrađen i značajan dio nasljeđa prastanovnika ovog područja - od bronzanog i gvozdenog doba do rimskih doseljenika iz različitih krajeva Carstva.

Analiza drevnog DNK tako pokazuje da su, bez obzira na današnje granice, populaciju Balkana oblikovali zajednički demografski procesi.