Odluka Vlade Federacije BiH, na čelu s premijerom Nerminom Nikšićem, da poveća penzije za 17 posto predstavlja jedan od značajnijih socijalno-ekonomskih poteza u posljednje vrijeme.

Ovo povećanje dolazi u trenutku kada su životni troškovi za veliki broj građana, a posebno penzionera, dostigli zabrinjavajući nivo.

Potrošačka korpa iz mjeseca u mjesec bilježi rast, dok cijene osnovnih životnih namirnica, lijekova, energenata i komunalnih usluga ozbiljno ugrožavaju egzistenciju onih koji žive od fiksnih primanja. Upravo zato se ova odluka ne može posmatrati samo kao budžetska stavka, već kao poruka da država prepoznaje težinu položaja najstarijih građana.

Penzioneri godinama upozoravaju da njihove penzije ne prate realne troškove života i da su često primorani da biraju između osnovnih potreba. Hrana, lijekovi i režije za mnoge su postali luksuz koji se pažljivo planira iz mjeseca u mjesec. U tom kontekstu, povećanje penzija donosi određeno olakšanje i barem djelimično ublažava pritisak koji inflacija nameće ovoj populaciji.

Posebnu težinu ovoj odluci daje činjenica da je donesena u uslovima složenih ekonomskih okolnosti i budžetskih izazova. Time je Vlada Federacije BiH pokazala da socijalnu sigurnost vidi kao prioritet, svjesna da stabilnost društva u velikoj mjeri zavisi od odnosa prema onima koji su najranjiviji.

Ipak, ostaje realnost da ni povećanje od 17 posto ne može u potpunosti pratiti rast potrošačke korpe niti nadoknaditi dugogodišnji zaostatak penzija u odnosu na stvarne životne troškove. Zbog toga se ovaj potez treba posmatrati kao korak u dobrom smjeru, ali ne i kao konačno rješenje.

Dugoročno, neophodna su sistemska rješenja, redovno i pravedno usklađivanje penzija, kao i jačanje penzionog sistema, kako bi penzioneri imali dostojanstven život, a ne svakodnevnu borbu za osnovnu egzistenciju.

Kako je slikovito poručio jedan od predstavnika penzionera: dok ne vidimo uplatu na računu ili dok je poštar ne donese, ne vjerujemo, piše Avaz.