Osmislio ju je londonski pogrebnik Vilijam Banting, čovjek koji je tvrdio da je smršao nevjerovatnih 24 kilograma i izgubio više od 30 centimetara u struku zahvaljujući svom režimu. Danas, kada se borba sa kilogramima vodi na globalnom nivou, jedno pitanje se nameće: da li dijeta stara 160 godina i dalje ima smisla u modernom svijetu?
Vilijam Banting – čovjek koji je izmislio dijetu
Banting je 1862. godine imao 64 godine, 92 kilograma na visinu od 165 cm i BMI od 33,6 – što ga je svrstalo u gojaznost. Poslije decenija neuspješnih pokušaja da smrša, odlučio je da se odrekne hljeba, mlijeka, šećera, krompira i piva i da ishranu bazira na mesu, povrću bez skroba i voću.
Rezultat ga je toliko oduševio da je 1865. objavio knjižicu „Pismo o gojaznosti“, koja se smatra prvim vodičem za mršavljenje u istoriji.
Kako izgleda Bantingova dijeta u praksi?
Jedan fitnes jutjuber, Vilijam Tenison, odlučio je da je testira – i to u 21. vijeku. Njegov dan je počeo napitkom nazvanim „korektivni cordial“, mješavinom kupina, šećera, začina i – brendija.
„Ukus kao Božić, ali nisam siguran da je ovo baš zdravo kao što su mislili u 19. vijeku“, našalio se on.
Za doručak ga je čekalo meso – ovčetina ili riba, čaj bez mlijeka i šećera, i komadić suvog tosta. Ni traga od peciva, žitarica ili mliječnih proizvoda.
U glavnom obroku dana, takozvanoj „dinner“, Banting je preporučivao ribu (osim lososa), meso (osim svinjetine), povrće bez krompira, komad suvog tosta i – dva do tri čaše vina. Da, alkohol je bio redovan dio dijete.
Šta kažu moderni stručnjaci?
Savremeni nutricionisti Bantingovu dijetu nazivaju pretečom keto režima – vrlo malo ugljenih hidrata, dosta proteina i masti. To objašnjava zašto je brzo gubio kilograme: tijelo prelazi na korišćenje masti kao glavnog izvora energije.
Međutim, današnji ljekari upozoravaju da previše alkohola i potpuno isključivanje ugljenih hidrata može biti rizično. Trenerka Natalija Aleksejenko napominje da restriktivne dijete daju brze, ali kratkotrajne rezultate.
„Ljudi obično izgube na težini, ali i mišićnu masu, što vodi do onog efekta ‘skinny fat’ – mršavog, ali bez tonusa“, ističe ona.
Šta smo naučili iz dijete stare 160 godina?
Na kraju dana, Tenison je izračunao da je unio 1.714 kalorija, sa vrlo malo ugljenih hidrata i puno proteina. Iako se osjećao sitije nego što je očekivao, alkohol ga je činio pospanim i iscrpljenim.
Nutricionistkinja Laura Čipulo podsjeća da i danas možemo naučiti ponešto od Bantinga: jesti što manje prerađene hrane i birati jednostavne namirnice. Ali, kako kaže, „dijeta iz 19. vijeka danas ne bi prošla – ne zbog kalorija, već zbog nedostatka balansa“.
Bantingova dijeta pokazuje koliko se svijet borio sa gojaznošću još u 19. vijeku. Iako neke od njenih osnova i danas važe (više proteina, manje šećera), jasno je da savremena nauka stavlja akcenat na balans, personalizovan pristup i zdrav odnos prema hrani – bez preterivanja i rigidnih pravila, piše Telegraf.