Prema riječima dr Sabrine Romanof, kliničke psihološkinje školovane na Harvardu, upravo takav pristup postaje jedan od najvećih problema savremenog zabavljanja. Moderna kultura upoznavanja često izjednačava ranjivost sa slabošću, promovišući ravnodušnost kao poželjnu osobinu, što prema mišljenju stručnjakinje, direktno vodi u emocionalnu distancu.

Romanof naglašava da traženje potvrde i sigurnosti nije isto što i biti naporan partner. Želja za razgovorom o tome gdje stojite u odnosu nije znak očaja, već pokazatelj da ste emocionalno uključeni i da vam je stalo do veze. Problem nastaje kada se nesigurnost ne rješava direktnim razgovorom, već manipulativnim taktikama poput izazivanja svađa, namjernog povlačenja ili izazivanja ljubomore – strategijama koje na duge staze gotovo uvijek uništavaju povjerenje.

Zdrava komunikacija, kako savjetuje dr Romanof, podrazumijeva tri koraka: primijetiti nesigurnost, imenovati osjećanje i otvoreno razgovarati sa partnerom. Umjesto igrica, preporučuje direktan pristup, poput rečenice:

„Nisam sigurna gdje trenutno stojimo i voljela bih da razgovaramo o tome“.

Takav pristup omogućava izražavanje emocija bez optuživanja, ostavljajući prostor za iskren odgovor. Na kraju, hrabrost da tražimo ono što nam je potrebno nije znak slabosti, već pokazatelj visoke emocionalne zrelosti i samopouzdanja, piše Ona.