Kada je Bernard prvi put ugledao Jo, scena je bila, kako on to opisuje, pomalo smiješna, ali i neodoljivo šarmantna. Ona je sjedila sama za stolom, ispred nje veliki komad piletine, i izgledala je – barem iz Bernardove perspektive – potpuno zbunjeno.



"Izgledala je tako bespomoćno. Mislim, bilo je urnebesno", prisjeća se Bernard uz osmijeh. Ali već tada, nešto ga je privuklo. "Morao sam da saznam ko je ona."


Još uvijek nije znao da će ta žena, koja ga je nasmijala na prvi pogled, postati ljubav njegovog života – u njegovim poznim godinama.



Jo i Bernard danas žive u staračkom domu Vestminster u Ostinu, Teksas. Bernard se tamo preselio 2017. godine sa svojom suprugom s kojom je bio u braku čak 73 godine. Nakon što je njegova supruga preminula 2023. godine, Bernard je ostao sam.


Jo je takođe došla u Vestminster iste godine, nakon što je izgubila supruga s kojim je provela 67 godina u skladnom braku. Kao i Bernard, nije očekivala da bi ikada ponovo mogla da pronađe ljubav. Ali sudbina je imala drugačije planove.



"Gdje god bih bila, on je bio tu", prisjeća se Jo. "I pomislila sam, `Pa možda se ovom čovjeku – možda mu se sviđam malo.`"


Bernard je ubrzo skupio hrabrost da joj priđe. Njegova prva rečenica bila je jednostavna, ali sa iskrenom notom: "Tražim partnerku za večeru jer mrzim da jedem sam."


Odatle su se stvari prirodno odvijale. Počeli su da provode sve više vremena zajedno – zajedničke večere, šetnje dvorištem, dugi razgovori. Što su više bili jedno pored drugog, to su im osjećanja postajala dublja.



"Imala je mnogo stila i klase", kaže Bernard o Jo. "Jednostavno me je očarala." Jo priznaje da je bila zatečena sopstvenim osjećanjima: "Nije mi ni palo na pamet da bih mogla nekoga da upoznam – ili da bih to čak željela. Ali pretpostavljam da sam se zaljubila u njega poslije nekoliko mjeseci."


Iako su oboje mislili da je brak u njihovim godinama nemoguć, nisu mogli da ignorišu ono što su osjećali jedno prema drugom. Nakon nekoliko mjeseci, odlučili su da svoju ljubav ozvaniče.



"Nije bilo klečanja na jedno koljeno", priznaje Jo kroz osmijeh. "Vjerovatno sam to mogla da iznudim, ali nisam."

Njihovih šestoro djece – troje Jo-ine i troje Bernardove – s oduševljenjem su podržali njihovu odluku i preuzeli organizaciju ceremonije.


U petak, 1. novembra, okruženi prijateljima i porodicom, Jo i Bernard razmijenili su zavjete u maloj kapeli u okviru staračkog doma. Nakon što su rekli sudbonosno "Da", leptiri su pušteni u znak simbolike novog početka.

Za Jo i Bernarda, ovaj brak nije samo dokaz ljubavi, već i simbol nade.



"Nadam se da ćemo dobiti bar pet godina. Ali mislim da ćemo uživati jedno u drugom dokle god budemo imali vremena", rekao je Bernard. Jo, osmjehujući se, dodaje: "Suština cijele priče je da možete ponovo voljeti. Divno je znati da možete."


Njihova priča podsjeća nas da ljubav ne poznaje granice – ni one životne, ni one vremenske. U godinama kada mnogi misle da je sve što je moglo biti već prošlo, Jo i Bernard su pronašli novi početak – i dokazali da ljubav zaista dolazi kad joj se najmanje nadate.

BONUS VIDEO: