"Muza ruskog avangardiste", "crna Ljilja", pa čak i "tifusna vaš sovjetske poezije" – tako su savremenici nazivali ženu koja je postala centralna figura u životu ekstravagantnog pjesnika. Rastanci i ljubavne avanture sa strane, raskošni pokloni, zajedničko stvaralaštvo, samo su dio stvari koje su obilježile njihov "avangardni" odnos.

Pridržavali su se slobodnih shvatanja


Skandalozna ljubavna priča počela je u julu 1915. godine. Majakovskog je obožavala mlađa sestra Ljilje Brik – Elza. Ona ih je i upoznala. Ljilja je međutim, željela Majakovskog za sebe. Preotela ga je od svoje sestre, jer je znala kako da je podredi svojoj volji.


"Njegova ljubav bila je beskrajna. Valođa se zaljubio u mene odmah i zauvijek", pisala je Ljilja u svojim memoarima. Ona, međutim, više kao da je dopuštala da bude voljena. To što je Ljilja bila udata za kritičara Osipa Brika nikome nije smetalo. Ubrzo su počeli da žive u troje. Na tabli pored ulaznih vrata osvanula je pločica s natpisom: "Brikovi. Majakovski." Takav način života šokirao je javnost, čak i u vremenu koje je bilo izuzetno slobodno u pogledu ljubavnih odnosa.

Majakovskom se dopadalo što je uz njega bila žena koja je ostajala nedokučiva i potpuno lišena predrasuda. Ljilja je neprestano imala afere – uživala je u tome da manipuliše muškarcima. Pjesnik je bio ljubomoran, a njegova ljubomora često se prelivala u razgovore o tome kako će dići ruku na sebe. Čak je pokušao da sebi puca u glavu, ali pištolj se zaglavio. Sve češće je bježao u Pariz, Berlin, Njujork, tražeći utočište zbog svega što radi. Imao je kratkotrajne veze, ali bi joj se uvijek vraćao.


Ova mučna ljubavna priča trajala je sve do pjesnikove tragične smrti 14. aprila 1930. godine. Ljilja Brik je takođe digla ruku na sebe, ali 48 godina kasnije – nije mogla da podnese sopstvenu nemoć i propadanje u invalidskim kolicima.


Razbacivali su se novcem


Majakovski je osuđivao i ismijevao zapadni imperijalizam, ali nije štedio kada je u pitanju bila udobnost i luksuz za sebe i svoje najbliže. Najveći dio njegovog budžeta odlazio je na poklone njegovoj muzi. Ljilja sebi nije uskraćivala ništa – imala je najbolji strani veš, kozmetiku, haljine i modne dodatke u Moskvi. "Poslao sam ti parfem, ali ne litar, kao što si tražila – to ne mogu da priuštim", pisao joj je pjesnik iz Pariza.

Godine 1928. Brik je pomenula pjesniku da bi željela da kupi automobil u inostranstvu. U iščekivanju skupocjenog poklona, dala mu je precizne instrukcije: "Bolje da bude zatvoren, sa svim rezervnim dijelovima, s dva rezervna točka i koferom pozadi." Majakovski je otišao u Berlin i, nakon nekoliko nastupa, sakupio potreban novac. Odmah je ohrabrio svoju voljenu: "Kupujem Reno... Dvanaestog decembra krećem za Moskvu. Dolazim oko osmog. Javi mi telegrafom. Ljubim, volim."


Izvanredni avangardni fotograf Aleksandar Rodčenko, poznat po svojim inovativnim pristupima dizajnu i fotografiji, nagovorio je Ljilju da organizuje foto-sesiju u automobilu. Ona je pristala, planirano je i putovanje kolima do Lenjingrada, ali se tokom snimanja umorila i predomislila. Rodčenko je ipak uspio da napravi nekoliko fotografija, koje su kasnije ušle u istoriju pod nazivom "Neostvareno putovanje".

Zajedno su se pojavili na filmu


Ruski avangardista, naročito poslije 1917. godine, omogućio je mnogim ženama da se bave umjetnošću ravnopravno s muškarcima. To je dovelo do brojnih, iako često kratkotrajnih, ali veoma interesantnih kreativnih eksperimenata. Ljilja Brik je s velikim entuzijazmom isprobavala različite umjetničke oblasti.


Sa 24 godine odlučila je da se bavi baletom. Kada je saznala da Majakovski glumi u filmu "Gospodična i huligan" režisera Jevgenija Slavinskog, zamolila ga je da osmisli scenario za film u kojem bi zajedno nastupili.

Njena graciozna pojava u baletskim papučama i tilu nije ostavila Majakovskog ravnodušnim, zbog čega je 1918. godine napisao scenario za film "Okovana filmom". Nijemi film Slavinskog govorio je o umjetniku koji se zaljubljuje u balerinu koja silazi sa filmskog platna. Međutim, filmu nije bilo suđeno da bude prikazan – traka je izgorjela u požaru u studiju, a sačuvani su samo djelimični fragmenti. Na osnovu njih, 60 godina kasnije, italijanski avangardni pjesnik Đani Toti stvorio je dugometražnu verziju "Okovane filmom."


Bili su inspiracija majstorima epohe


Majakovski i Ljilja Brik su svojim ekscentričnim ponašanjem savršeno odražavali duh epohe – revoluciju, avangardu, vrtlog novih pravaca, teorija i stilova. Majakovski je bio lider grupe LEF, u kojoj su bili pisci, pjesnici, arhitekte i umjetnici. Zajedno su izdavali časopis "LEF", a zatim i "Novi LEF", čije su sve naslovne strane bile djelo Rodčenka. On i Majakovski su zajedno osnovali i prvu reklamnu agenciju u sovjetskoj Rusiji.

Lilja je pozirala za jedan od najpoznatijih umjetničkih simbola konstruktivizma – Rodčenkov plakat "Lengiz: knjige iz svih oblasti znanja". U ulozi radnice, muza pjesnika poziva ljude da posjete knjižare državnog izdavaštva.


Slikar i istoričar umjetnosti Zahar Bikov podijelio je anegdotu o Lilji Brik i Rodčenku. Jednom prilikom, Lilja – koju su svi zvali Brička – došla je u Rodčenkovu radionicu da se pohvali novom, svjetlucavom haljinom i zamolila ga da je fotografiše.


On je pristao, dugo je namještao u različite poze i neprestano škljocao foto-aparatom. Kada je Ljilja otišla, njegov učenik Prohor Žigunov ga je upitao: "Zar ti nije žao da trošiš film na takvu glupost?“ Rodčenko je, ne rekavši ni riječ, pokazao foto-aparat – koji nije bio ni napunjen filmom. Očigledno, to nije bio prvi put da se nešto slično dogodilo, piše portal "Dzen".