Na pregled u Tiršovu otišla je zbog bola u stomaku, a onda je saznala da boluje od kancera. Bio je uporan, jednom se i vratio, ali se Bojana nije predala. Uz veliku podršku najmilijih, iz ove bitke izašla je kao pobjednik!

Svoje pobjede osim na životnom, nastavila je da niže i na teniskom terenu, a Bojana se profesionalno bavi tenisom i jedina je profesionalna padel igračica u Srbiji.

Kako je ispričala u emisiji 150 minuta na TV Prva, rak je došao kao grom iz vedra neba, te davne 2004. godine. Poslije ljetovanja u Egiptu igrala se sa bratom i nakon što ju je u igri "zakačio" krenuli su bolovi u stomaku.

- Bila sam na moru u Egiptu sa roditeljima i starijim bratom i sve je bilo normalno, ja sam cijelo svoje djetinjstvo bila hiperaktivno dijete i nikada nisam imala bilo kakvih problema. Brat i ja smo se igrali nešto uveče i da li je on u toj igri mene slučajno udario ili zakačio u stomak ne mogu tačno da se sjetim, ali mene je tad krenuo da boli stomak i mi smo sljedećeg dana otišli u Tiršovu - priča Bojana.

Nakon rutinskog pregleda saznala da ima rak

Nakon što joj je odrađen rutinski pregled otkriveno je, kako kaže, da boluje od karcinoma nadbubrežne žlijezde.

- Ja sam neposredno poslije svog rođendana, 6. novembra, operisana prvi put. Tom prilikom mi nije odstranjeno ništa osim tumora - naglasila je Bojana.

Nažalost, u aprilu 2005. godine bolest se ponovo vratila, a u Tiršovoj je uslijedila još jedna operacija.

- Tada su mi odstranjeni lijevi bubreg i slezina i od tad, mogu da kažem, kreće najveća borba jer sam prošla kroz nekoliko serija hemioterpaija, opadanja kose, ali i povratak u školu - priča ona.

Povratak u školu joj pao najteže

Kako je objasnila zbog boravka u bolnici, kao i operacija, Bojana skoro cijeli prvi razred nije išla u školu, a ističe da joj je povratak tamo najteže pao.

- Prošla sam baš onako ozbiljnu psihičku i fizičku torturu od djece. Sad nekako iz ove perspektive zaista ne krivim nikoga, niti imam neke loše emocije jer i djeca nisu znala šta se dešava. Roditelji su se trudili da me zaštite na najbolji mogući način i jednostavno nikada nismo toliko pričali niti familiji niti u školi o tim stvarima - navodi ona.

U tim momentima potpuno je izgubila svoje samopouzdanje, a najveća podrška, tvrdi Bojana, bili su joj roditelji i brat.

- Kao što sam i rekla ne želim da idem na neku patetiku jer sam ja zaista zahvalna na tome što mi se desilo, iako je nekom to čudno da čuje danas, ali da nije svega toga bilo ja ne bih bila tu gdje jesam i sa sportom i svim nekim stvarima na kojima trenutno radim - priznaje Jovanović.

Bojana sada ima 26 godina i profesionalno se bavi sportom

Bojana danas ima 26 godina i profesionalno se bavi sportom, a kako kaže, kada ljudi vide nju i njen sadržaj na društvenim mrežama ne mogu ni da sanjaju kroz šta je prošla.

- U tom periodu osnovne škole ja sam se jako povukla u sebe i čak je bio onaj momenat da su roditelji htjeli da me prebace u drugu školu, ali ja sam htjela da završim, nisam željela da bježim od problema. Definitivno sam se dugo godina pitala zašto se to meni dešava, mogu slobodno da kažem i da sam u jednom periodu baš mrzila svoj život i sve što se dešava, ali nešto što ja uvijek ističem je podrška porodice i bez njih ne znam kako bih sve izgurala - priča ona.

Kako tvrdi, od velike pomoći joj je bilo i to što joj se otac dosta bavi psihologijom, kao i majka, jer je posla i sama ušla u te vode, te je uspjela da se iz godine u godinu izbori sa svim što je prošla.

- Znam da dosta djece nema takvu podršku danas i to je jedna od meni velikih želja i ciljeva, da pružim koliko god mogu, iz svoje perspektive, pomoć i podršku. Upravo zato sam odlučila da prije jedno dvije godine prvi put ispričam šta mi se desilo, jer, iskreno, stidila sam se toga, plašila sam se reakcije ljudi, kako će sve to primiti - otkrila je Bojana.

Svoj bijeg pronašla u tenisu

Dodaje da se čak i stidila svog ožiljka na stomaku, smatrala ga je manom, a danas je uspjela da to prevaziđe.

- Skoro sam objavila jednu objavu na tu temu. Imam ožiljak preko cijelog stomaka i dugo godina dok sam bila mala nosila sam jednodijelne kupaće jer sam krila to, jednostavno nisam željela da se vidi. Smatrala sam da je to neka moja velika mana, ali zadnjih 4,5 godina radim sa svojim psihoterapeutom i shvatila da sve to treba da vidimo kao neki izazov koji će nas voditi ka tome da budemo još bolje osobe - zaključuje.

Nakon što se hrabro izborila za svoj život Bojana je svoj bijeg pronašla u tenisu, i to kako kaže sasvim spontano.

- Ja sam kao mala od svoje treće, četvrte godine bila uključena u sport, prvi sport je zapravo bio balet, bilo je tu i skijanje, gimnastika, plivanje. Tenis sam počela sa 10 godina da treniram. U tom periodu mi je jako prijalo da budem sama, mislim da sam tu negdje našla svoj bijeg, jer sam u isto vreme krenula i na odbojku i na tenis i u tenisu sam se nekako više pronašla, prijalo mi je da budem sama, pogotovu zbog tih nekih situacija koje su se dešavale u osnovnoj školi. I eto kao da sam bježala od društva i da budem okružena djecom, ali nekako iz godine u godinu sam se sve više zaljubljivala u sport - navela je ona.

Bojana je i 2020. godine bila druga najbolja seniorka u Srbiji, dobijala je i dosta ponuda za sponzorstva za svjetske turnire, međutim ozbiljna povreda ručnog zgloba i korona prekinule su sve.

-2022. sam dobila poziv da odem na Maldive kao teniski trener, ali i za padel, gdje sam se prvi put susrela sa tim sportom. Po povratku sa Maldiva sam željela i dalje sa se bavim tenisom i igram profesionalno, ali nisam više uživala - napominje Bojana.

Sada je odlučila da se posveti padelu

Međutim, prošle godine na ljeto, spontano igrajući padel sa društvom, odlučila je da se ovom sportu posveti više.

- To je sve bilo nekako kroz zabavu, ali taj osjećaj sreće i zadovoljstva koji sam ja imala na terenu sam davno izgubila na tenisu. Tenis je zaista veliki dio mog života i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu, da nije bilo tenisa, ne bi bilo ni padela - priznaje ona.

Prije pet mjeseci donijela je konačnu odluku i riješila da istrasira svoj profesionalni put u padelu.

- Izgledalo je zaista kao san prošle godine. Sad sam se vratila sa prijateljicom koja mi je i partnerka, iz Rumunije je i ona je tamo najbolja igračica njihova, i nas dvije smo oformile tim i bile smo u Holandiji i Litvaniji na fit turniru i plan nam je da svaki mjesec idemo barem na jedan turnir i u naredne dvije godine da uđemo u top 150 na svijetu - zaključila je Bojana.