Ljudi za života svašta prožive i smiraj vide tek u penzionerskim danima. Vole maštati kako će ti dani izgledati, a ako se planovi putem izjalove, često budu razočarani i prepuste se bolnoj samoći i tuzi.

Vera ima 83 godine i većinu svog života provela je sama. Kako kaže, suprug sa kojim je imala troje male dece, napustio ju je vrlo rano, te je morala sve sama da radi.

Radila sve i svašta da ih obezbedi

“U dvadesetima me je ostavio suprug, i to s troje dece u starosti od 2, 3 i 4 godine. Nisam dobijala nikakvu pomoć ni od države ni od njihovog oca pa sam radila noću i vikendom kao konobarica da bi imali hranu i krov nad glavom. Trpila sam poniženja samo da njih prehranim. Težak je to posao. Moje najmlađe dijete, sin, umro je od leukemije kad je imao 11 godina. Moje drugo dijete, takođe sin, utopio se kad je imao 20 godina. Imam još kćerku. Ona i njen muž ne žive blizu mene. Prije otprilike pet godina uspjeli su da usvoje dvoje djece koja su bila teško zlostavljana. Jedno je dijete imalo dva mjeseca, drugo godinu dana, kad su ih dobili. Ovog ljeta će da napune pet i šest godina."

Što duže nezavisna o drugima

Moja kćerka nikad nije mogla da ima biološku djecu. Budući da ona ima pune ruke posla i ta dva dječačića je trebaju, pokušavam sama da se brinem o sebi. Neću njoj da budem na teretu. Imam mobilni, kompjuter i auto, tako da još uvijek mogu izaći i obaviti sve što treba. važno mi je što duže ostanem samostalna.

Svakako mi je teško, sad tužna obilazim grob dva sina, gorka mi je sudbina i nije mi lako.

Ne tražim društvo na silu. Moji unuci su mi dovoljni. Volim da idem i igram se sa momcima što je češće moguće, iako je uvijek potreban veći dio sljedećeg dana se vratim u svoju kolotečinu. Sve je malo otežano kako čovjek bude stariji, ali to nije razlog za predaju. Kad se vratim kući, opet sam sama u svoja četiri zida, ali ne osjećam se jadno.

“Uz Bibliju nikad nisi sam”

“Iznad svega uživam čitati i proučavati Bibliju tako da stvarno nikad ne mogu biti usamljena. Mojih troje djece za mene je bila najveća radost. Sad sam tužna i prazna… To razumije samo neko ko je prošao sličnu sudbinu. Kad ustanem, molim boga da što prije legnem, da mi brže prođe dan. Ne bojim se smrti već se veselim danu kada ćemo opet svi moći biti zajedno, na onome svijetu”, opisala je svoj život i svoja razmišljanja ona u svojoj objavi na forumu Quora.

BONUS VIDEO: