Njegov rad zasniva se na ličnim razgovorima i povjerenju, a ne na institucionalnom pristupu i formalnim programima.

Sveštenik Dragutin Goričanec, poznat kao velečasni Dragec, više od dvadeset godina pomaže ljudima sa društvene margine u Hrvatskoj. Iako danas značajan dio njegovog djelovanja obuhvata pomoć beskućnicima, u javnosti je najpoznatiji po tome što je ženama koje su se bavile prostitucijom pružio šansu da napuste ulicu i započnu novi život.

Ženama je počeo pomagati prije 21 godinu, a do 2014. godine, kako je sam svjedočio, iz prostitucije je uz njegovu pomoć izašlo 13 žena. Njegov način rada nikada nije bio institucionalan niti organizovan kroz projekte – sve je počinjalo razgovorom i povjerenjem.

Jedna noć, uoči Božića, ostala je upamćena kao trenutak kada je sve počelo.

„Bilo je to uoči Božića i bila je vrlo hladna noć. Nakon molitve pred Presvetim, osjetio sam potrebu da moram poći u Zagreb i prošetati ulicama kako bih pronašao one koji su u potrebi“, govorio je sveštenik Goričanec.

Noć koja je promijenila sve

Dok su prolaznici žurili kućama zbog hladnoće, njegova pažnja zadržala se na ženi koja je stajala na jednom mjestu.

„Prišao sam joj i pitao je šta joj se dogodilo. Ona mi je odgovorila da se bavi prostitucijom.“

U tom susretu nije bilo pitanja na kakva je bila navikla, niti osude.

„Pitao sam je koliko košta razgovor. Bila je iznenađena. Dao sam joj 200 kuna i dobio cijelu njenu životnu priču.“

Upravo taj razgovor označio je početak njegove misije.

Nakon dugog razgovora, uslijedio je trenutak odluke.

„Nakon što sam joj rekao da joj mogu pomoći i dati ono što joj je potrebno za pristojan život, odlučila je da se povuče sa ulice.“

Ta žena bila je prva kojoj je pomogao. Njena odluka postala je potvrda da je moguće prekinuti krug u kojem su mnoge žene godinama zarobljene.

Zašto su se žene nalazile na ulici

Tokom godina koje su uslijedile, pomaganje ženama koje su željele da napuste prostituciju postalo je dio njegove svakodnevice. Neke su uspijevale odmah, dok su se druge suočavale s povratcima i novim pokušajima.

„Moram reći da neke od njih nisu katolkinje. Hvala Bogu, do 2014. ih je bilo 13, ali još ih je mnogo koje su u fazi prekida i ponovnog vraćanja tom poslu.“

Razlozi zbog kojih su se žene nalazile na ulici, kako je isticao, gotovo uvijek su bili teški i bolni.

„Jako malo njih se time bavi zbog opsjednutosti seksom. Većina je prisiljena jer nemaju za život, jer su ih prisilili roditelji ili suprug. Ima i onih kojima su uzeti dokumenti i jednostavno su u ropstvu.“

U tim riječima ogleda se suština njegovog rada – ne statistika, već sudbine.

Lični izbor skromnog života

Njegovo djelovanje nije prolazilo bez otpora. Bilo je sukoba sa svodnicima, prijetnji i situacija u kojima mu je život bio ugrožen. Nakon što je od jedne djevojke čuo da velečasni Dragec želi razgovarati s njom, jedan svodnik ga je nasilno izgurao iz kuće.

„Bog daje život, ali ga i uzima kada za to dođe vrijeme“, govorio je jednostavno.

Uporedo s tim, i sam je živio krajnje skromno. U njegovom domu nema televizije, interneta ni luksuza. Vozi starog „fiću“ koji sam popravlja, ustaje rano kako bi pomagao drugima i veći dio dana provodi sa ljudima kojima je pomoć najpotrebnija.

„Ne treba mi ništa u životu. Bitno je da dobri Bog bude mnome zadovoljan.“

Bez potrebe da se ističe ili dodatno objašnjava, iza njegovog rada ostaje konkretan trag – trinaest žena koje su do 2014. godine napustile ulicu, jer ih je neko jedne hladne noći pitao za njihovu priču i bio spreman da ih sasluša.