"Otac Dušan je bio aktivan po organizaciji hodočasničkih putovanja i ja sam se jednostavno prijavila da putujem kao civilno lice. Živjela sam prije toga u Beogradu, radila sam u zdravstvu, u odjeljenju za kožne probleme i fizioterapije. Imala sam mnogo posla i bila sam preopterećena. Mnogo je bilo pregleda i pacijenata u toku jednog dana. Jednostavno, doživjela sam prezasićenje. Bio mi je potreban neki psihički odmor", ispričala je ova monahinja gostujući na K1 televiziji.

Mati Ekaterina Komnenić čula je da se gradi manastir u Homolju, kod Petrovca na Mlavi pa je odlučila: “Ja sam sebi rekla da ću da radim i da zaradim, da ću skupiti pare i da ću otići na hodočašće 15 dana, da ću posjetiti sva ta sveta mjesta, da ću se pomoliti za sve svoje pacijente i da ću se onda vratiti nazad na posao. To je bio plan. Međutim, na tom putovanju sam bila oduševljena. Dopao mi se ritam bogosluženja, stilovi i načini svih mogućih manastira, njihov život iznutra, aktivan život svetog grada Jerusalima gdje su ljudi mogli da budu ispunjeni noću“.

Posjetila je Jerusalim i sve se promijenilo

Jedan događaj inicirao je odluku da se posveti monaškom životu:

"E, kad sam vidjela život u Jerusalimu, da tu ima kvalitetnih noćnih manastira, gdje može da se moli cijelu noć, mene je to povuklo jer smo mi poslije, kada me je otac Dušan pozvao u manastir, krenuli tako da živimo. Ja sam imala 23 godine. Da sam imala mogućnosti da ranije spoznam svoj život, otišla bih kao dijete.

Pošto sam ja noćna ptica, meni su prijale noćne liturgije u Hramu Vaskrsenje u Jerusalimu u ponoć. To je bila ispunjena cijela noć jednog grada. Dopadao mi se taj život grada Jerusalima. Mnogo me je ispunjavao. Imala sam potrebu da se pomolim za sve ljude koji su dolazili sa mnom u kontakt, tokom jednog dana. Osjećala sam ogromno zadovoljstvo. Toliko me je to povuklo. Svaki naredni dan me je ispunjavao, da sam ja već na polovini tog putovanja odlučila da ću da se zamonašim", ispričala je.

Njen život u Beogradu

Odrasla je u Beogradu pa se prisjeća tog dijela svog života: “Ja sam bila mlada, bila sam dijete ovog grada. Vjerovatno vas zanima kako sam živjela u ovom gradu. Osjećam se isto, samo sam u dubini svoje duše osjetila da me u suštini više ispunjava bogosluženje kroz aktivan crkveni život koji ja nisam mogla toliko da doživim i osjetim u ovom gradu. Dok sam živjela u Beogradu, živjela sam aktivno.

Izuzetno sam voljela da idem na liturgiju u Nikolajevsku ckrvu u Zemunu, pa da pretrčim sav kej, od crkve do Brankovog mosta i nazad. Zatim sam odlazila na posao, poslije toga sam išla na Tašmajdan da plivam. Bilo bi već 10 sati uveče, izlazila sam sa društvom, ali opet nisam bila ispunjena iznutra zato što sam bila energetski kapacitet, trebalo mi je više.”