Prema crkvenom kalendaru, Krstovdan je dan kada je post obavezan, ali samo na ulju.

Na Krstovdan 18. januara vjernici idu u crkvu, pale svijeću za zdravlje, čitaju molitve i uzimaju krstovdansku vodicu. Ovaj dan simbolizuje molitvu, pokajanje i želju da se očistimo od grehova, kako bismo postali dostojni Hrista i Božije milosti.

Noć čuda – očekivanja i molitve

Vjeruje se da se u noći sa nedjelje na ponedjeljak, nebo otvara, i da Bog tada ispunjava iskrene želje. Ljudi se ohrabruju da u ponoć pogledaju u nebo i zamisle jednu iskrenu želju, onu koja dolazi iz srca, a ne materijalne težnje. Upravo u ovom trenutku duhovna snaga molitve i vjere može učiniti čuda mogućim.

Bogojavljenje – praznik Svete Trojice i krštenja Hrista

Bogojavljenje 19. januara je praznik koji podsjeća da Isusova misija nije počela rođenjem, već njegovim krštenjem sa trideset godina, kada su se Otac, Sin i Sveti Duh pojavili zajedno po prvi put, dajući značenje nazivu praznika. Ovo je i kraj perioda nekrštenih dana, kada se u crkvama ne vrše obredi krštenja.

Tradicionalni pozdrav mijenja se sa:

“Hristos se rodi, Vaistinu se rodi” (do Bogojavljenja)

“Bog se javi, Vaistinu se javi” (od Bogojavljenja)

Na ovaj dan vjernici odlaze u crkvu da uzmu osveštanu bogojavljensku vodicu, koju koriste tokom cijele godine. Svaka upotreba svetog napitka donosi duhovnu obnovu: kada se osjećate umorno, obeshrabreno ili nervozno, dovoljno je prekrstiti se, izgovoriti molitvu:

“Gospode Bože naš, smiluj se mojoj grešnoj duši,”

i popiti tri gutljaja vodice, što donosi mir i snagu za dalje dane.

Sveti Jovan Krstitelj – primjer čistote, pokajanja i poštenja

Nakon Krstovdana i Bogojavljenja dolazi praznik Svetog Jovana Krstitelja, 20. januara, čovjeka izuzetne duhovne čistoće, dovoljno moćnog da krsti samog Isusa Hrista. Sveti Jovan je primjer kako čovjek treba da uspostavi odnos sa Bogom – kroz pokajanje, promenu i ispravljanje svojih grešaka.

Njegova posvećenost poštenju i pravdoljublju odrazila se i u narodnim običajima:

Na Jovanjdan se bratime i kume “po Bogu i Svetom Jovanu.”

Nož se ne koristi, u znak sjećanja na Jovanovo stradanje koje je izrekao kralj Irod. Sve što zahtjeva upotrebu noža obavlja se dan ranije.

Djeci se ne daje ništa crvene boje – jer simbolizuje nevino prolivenu svetiteljevu krv.

Ovaj praznik nas uči introspektivnom pristupu: Sveti Jovan je ogledalo u kojem pronalazimo sopstvene slabosti i mane, mjesta u kojima je potrebna promjena. Njegov lik nas podsjeća da težimo ka unutrašnjem preobražaju i duhovnom rastu, oslobađanju od greha i svijeta prolaznih želja.

Poruka Svetog Jovana – sloboda kroz pokajanje i preobražaj

Sveti Jovan nas uči da istinska sloboda dolazi iz promjene i preobražaja: kada se oslobodimo grijeha, samoljublja i očekivanja koja nam nameće svijet, postajemo dostojni Božije ljubavi. Dostizanjem ovog duhovnog stanja, poput Svetog Jovana, čovjek stiče smjelost da se suoči sa sopstvenim manama, pokaje se i usmjeri život ka neprolaznim vrijednostima.