Ljubav je univerzalno iskustvo kojem većina ljudi teži. Međutim, ozbiljna i dugotrajna bolest poput šizofrenije uvodi niz specifičnih prepreka u uspostavljanje i održavanje bliskih odnosa. Ispričati priču o ljubavi i onome što se dešava kada je neko opterećen psihozom zahtijeva mnogo hrabrosti.

Prenosimo iskustvo žene koja je bila u ljubavnoj vezi sa čovjekom koji ima šizofreniju.

Ona kaže da ovo može pomoći da se normalizuje iskustvo zabavljanja sa osobom koja ima šizofreniju — iako ništa ne uljepšava — jer ljudi mogu vidjeti da su se suočavali sa mnogim istim problemima kao i drugi parovi. Postojala je, međutim, i misteriozna nit koja je, kako kaže, gotovo nemoguće potpuno raspetljati.

„Ljudi ne dolaze sa upozorenjima; a ako bismo ih imali, da li bi to uopšte pomoglo?“

Prvi susret

Prvi put ga je srela na umjetničkoj izložbi posvećenoj njegovom bendu i bendovima njegovih prijatelja, preko puta kancelarije u kojoj je radila kao asistent na doktorskim studijama. Bio je to ulazak u kulturu o kojoj nije znala ništa, a koja će u godinama koje su uslijedile dominirati njenim životom.

Na početku veze vidjela ga je kako uzima lijekove, a on je rekao da su to antidepresivi. Nije pitala više. Problemi koji su se pojavljivali bili su crvene zastavice, ali je hemijska privlačnost bila snažna i bila je spremna da ih zanemari.

Nije znala da on vjeruje kako je njegov život televizijska emisija ili film koji svi gledaju, uključujući i FBI. Njegovo ponašanje djelovalo je narcisoidno, tajnovito, a kasnije i obmanjujuće.

„Bilo je bolno pomiriti te dijelove njega sa slatkim i nježnim ponašanjem koje je djelovalo kao njegova suština.“

Prvi znakovi izolacije i kontrole

Na samom početku veza je imala elemente kontrole. Nije želio da upozna njene prijatelje, što je dovelo do dugoročne izolacije. Njegovi prijatelji su je prihvatali, ali kulturno se nije uklapala.

Očekivao je da bude na svakom nastupu i događaju, iako je ona bila samohrana majka i radila doktorski. Kada je postavila granice, bio je razočaran. Tada je prvi put saznala za njegovo stanje.

Nakon iscrpljujuće festivalske noći, rekla mu je da ga voli, ali da mrzi dio života koji se vezao za scenu. To je izazvalo njegov bijes, ali je otvorilo razgovor o šizofreniji, slomovima i periodima institucionalizacije.

Trauma iz prošlosti i ranjivost

Osjećala se izdato — ne zato što je bio bolestan, već zbog trauma iz ranijih odnosa koje su ostavile dubok trag na njeno mentalno zdravlje. On je bio stariji, a uticaj njegove psihoze, hemije i ponašanja bio je snažan.

„Dubine iskustva bile su ekstremne i moj mozak više nikada neće biti isti.“

Shvatila je da je posebno ranjiva na zablude i paranoju drugih ljudi. Njegovi obrasci laganja, zavisnost od droga i kontrola predstavljali su ogroman teret.

Paranoja, kontrole i granice

Njegova paranoja bila je stalna: provjeravao je poruke, vjerovao u zavjere, optuživao prijatelje i strance. U isto vrijeme pokušavao se samopovrijediti, pokazivao agresiju, ali i manipulativno nježnost kako bi je zadržao.

„Bilo je gotovo nemoguće razdvojiti bolest od karaktera.“

Granice su popuštale, pa se borila da održi kontakt i sa njegovom i sa svojom djecom, dok je čuvala krhke dijelove sopstvenog mentalnog zdravlja.

Kulturni kontekst i okruženje

Okruženje u kojem je živio bilo je haotično: prijatelji sa mentalnim poteškoćama i zloupotrebom supstanci, gomilanje stvari u kući, osjećaj opšte zapuštenosti. Sve to imalo je direktan uticaj na nju, dovodeći do pogoršanja njenog psihičkog stanja i potrebe za dugotrajnom terapijom.

Njegov profesionalni ugled nije mogao da neutrališe haos, prenosi Stil.

Posljedice i učenje

Njegova djeca gledala su mnoge partnerke kako dolaze i odlaze. Odnos sa njenom kćerkom nikada nije zaživio, što je ostavilo trajne posljedice na djevojčicu.

Vremenom je shvatila da je teško razgraničiti šizofrenijske zablude od narcisoidnih obrazaca, posebno kada je komorbiditet izražen. Ipak, nastojala je održati prijateljski odnos i pružiti podršku, dok konačno nije shvatila da mora da se povuče.

Završetak i refleksija

Kada je otišla od njega, vratila se roditeljima i uvidjela razmjere svega što je proživjela. Dijagnostikovan joj je PTSP. Iskustvo je bilo iscrpljujuće i traumatično.

Iako se emocionalno povukla, povremeno je pružala podršku, ali sa jasno postavljenim granicama. Naučila je da ljubav sa osobom koja ima šizofreniju može postojati, ali samo uz stabilne granice i svjesno čuvanje sopstvenog mentalnog zdravlja.

„Šizofrenija je usamljujuća bolest koja traži ogromnu količinu strpljenja. Ali partner mora znati dokle ide njegova snaga.“