U Novom Urengoju je 1995. rođena Jekaterina Neženceva, djevojčica čije lice je odavalo utisak kao da je riječ o starijoj osobi. Tek što je došla na svijet, izgledala je kao da je već u poznim godinama. Nakon toga, njen otac nije želio da ima nikakve veze s porodicom, pa je Kaću odgajala sama majka. Djevojčica je od djetinjstva trpjela ismijavanje i maltretiranje, a odraslo doba je više puta testiralo njenu izdržljivost. Njen prvi pokušaj da osnuje porodicu završio se problematičnim razvodom, ali ona nije odustala i pronašla je snagu da bude srećna.
Djevojka koja je rođena kao starica
Rođenje Jekaterine postalo je iskušenje za cijelu porodicu. Kada je Irina, mlada majka, prvi put pogledala lice svoje bebe, srce joj se steglo od zbunjenosti: sićušno lice njene kćerke bilo je prekriveno borama, kao kod starice. Niko nije znao šta da misli, kako da objasni šta se dogodilo niti gdje da potraži pomoć. Njen muž, nesposoban da podnese šok, napustio je porodicu i nestao, kao da nikada nije ni postojao. Nije pokazivao interesovanje za kćerku, nije pomagao, nije pisao, nije zvao.
Irina je ostala sama s bebom u naručju, ne znajući kako da nastavi dalje. Ali njena majka, Jekaterinina baka, bila je tu, pomagala koliko je mogla, ulivajući kćerki samopouzdanje i vjeru da život mora da ide dalje.
[caption id="" align="alignnone" width="592"]
Rijedak genetski poremećaj nije je spriječio da izbori svoju sreću
Ljekari su kasnije otkrili da djevojčica ima redak genetski poremećaj sličan progeriji, stanju koje uzrokuje prerano starenje. Postoji samo nekoliko desetina takvih slučajeva širom svijeta. Ali Jekaterinin život krenuo je drugačije. Nekoliko godina kasnije, ljekari su utvrdili da nema progeriju, već sindrom opuštene kože – oblik bolesti koji utiče samo na njen izgled. Njeno tijelo se razvijalo u skladu s njenim godinama, unutrašnji organi su bili zdravi, ali je njena koža izgubila elastičnost i ličila na kožu starije žene.
Od djetinjstva su je majka i baka učile da se ne stidi sebe i da ne dozvoli da njena posebnost postane njena mana. Kasnije je Jekaterina često govorila da je upravo njena porodica ta koja ju je naučila da bude borac i da uživa u jednostavnim stvarima.
[caption id="" align="alignnone" width="592"]
Međutim, njeno djetinjstvo nije bilo bajka. Uvijek su je prepoznavali, uvijek se o njoj pričalo. Na ulici, u školi – gdje god da je išla, ljudi su joj šaputali iza leđa. Ali ona je odlučila da dokaže svima da nije važan izgled, nego ono što nosimo u sebi. Odrasla je osjećajna i inteligentna, uvijek tražeći dobro u ljudima. Njena bolest je nije učinila povučenom – naprotiv, usadila joj je želju da komunicira, pomaže i bude potrebna. Vremenom se oko nje formirao krug prijatelja kojima nije bilo stalo do njenog izgleda, već do njene vedrine i iskrenog osmijeha.
O Jekaterininom slučaju pričao je cijeli svijet
Kaćin slučaj bio je toliko redak da se proširio van granica njenog grada. Godine 2011. pozvana je u televizijski studio, gdje je njena životna priča emitovana širom zemlje. Tada je Jekaterina prvi put povjerovala da njena priča može biti inspiracija drugima. Nakon emisije, plastični hirurzi su joj ponudili pomoć, iskreno upozoravajući da će morati da prođe kroz više operacija, ali da će se njen izgled promijeniti. Jekaterina nije oklevala – željela je da sebe vidi drugačije.
Hirurzi su joj zategli kožu i preoblikovali oči i nos. Kada je otok splasnuo, prvi put se pogledala u ogledalo. Izgledala je mlađe i mirnije. Nije se promijenila kao osoba – samo je napokon mogla da vidi sebe bez bora koje su je činile starijom. Plastična hirurgija nije riješila sve njene probleme, ali joj je vratila samopouzdanje.
[caption id="" align="alignnone" width="592"]
Prva ljubav, majčinstvo i ponovljena sudbina
Kasnije je upoznala čovjeka koji joj se činio kao ostvarenje sna. Denis je slučajno pogrešno okrenuo broj, ali nakon što je čuo njen glas, poželio je da razgovor potraje. Ubrzo su se upoznali i brzo zaljubili. Sa dvadeset godina, Jekaterina se udala. Denis je govorio da ima poseban šarm koji nikad nije vidio kod druge žene.
Godinu dana kasnije rodio se njihov sin Gleb, a zatim i Mihail. Ali sreća nije dugo trajala. Kada je postalo jasno da je mlađi sin naslijedio majčinu bolest, idili je došao kraj. Denis je postajao sve nervozniji i agresivniji, posebno pod uticajem alkohola. Na kraju je otišao, ostavljajući Jekaterinu samu s djecom – baš kao što je njen otac nekad ostavio porodicu.
Nekoliko godina kasnije, pojavila se u televizijskoj emisiji kako bi razjasnila svoj odnos s bivšim mužem. Pred kamerama je ispričala da ju je tukao, čak i dok je bila trudna. On ju je optužio za nevjeru i tvrdio da mlađi sin nije njegov. U emisiji su objavljeni rezultati DNK testa: mlađi sin Mihail zaista je Denisovo dijete, ali stariji Gleb – nije. Jekaterina je bila šokirana i optužila TV ekipu za manipulaciju, dok je Denis obećao da će voljeti oba dječaka kao svoja. Ipak, ubrzo je nestao iz njihovih života.
[caption id="" align="alignnone" width="592"]
Novo poglavlje i nova ljubav
Prošle su godine. Jekaterina je sama odgajala sinove, učila ih da budu dobri, iskreni i da ne sude drugima po izgledu. Mlađi Mihail je otvoren i vedar dječak, svjestan svog stanja, ali bez srama. Stariji sin Gleb voli crtanje, mlađi sport. Vodila je jednostavan život, posvećena djeci i radu.
A onda se pojavio Vladimir. Njihovo poznanstvo počelo je sasvim slučajno – kroz razgovor o večeri. Ona mu je, u šali, odnijela obrok na posao. Ubrzo su postali nerazdvojni. Šest mjeseci kasnije, vjenčali su se. Njegova porodica ju je toplo prihvatila, bez predrasuda. Danas Jekaterina kaže da je sve u stavu – ako zračite ljubaznošću i samopouzdanjem, ljudi to vide prije svega.
U novom braku vladaju poštovanje i mir. Vladimir njene sinove smatra svojima, a djeca ga zovu „tata“. U septembru 2024. godine, par je dobio sina. Danas žive skromno, ali sretno – u dvosobnom stanu punom ljubavi i topline.
Lekcija o životu i ljepoti
Tema plastične hirurgije za Jekaterinu je zatvorena. Ne želi ponovo prolaziti kroz bol i oporavak. Kaže da je nekad vjerovala da će joj novi izgled promijeniti život, ali sada zna: pravi mir dolazi tek kad prihvatiš sebe.
Njena filozofija danas je jednostavna – čovjek je lijep kad je zadovoljan sobom. Ne teži da izgleda „kao svi“, već da bude autentična. U rijetkim intervjuima poručuje da se sreća ne mjeri izgledom, već harmonijom i mirom koji nosimo u sebi.
Srećom, njena dijagnoza progerije bila je pogrešna, jer ovo stanje zaista uzrokuje brzo starenje i preranu smrt. Najpoznatiji primjer je Sami Baso, koji je, iako mu je predviđeno da umre sa 13 godina, doživio 28 – i inspirisao svijet svojom voljom za životom.
(Stil)
 "Goran oživljava duh prošlih vremena: U Krnetama više motora „Tomos“ nego u cijelom Lijevču i Potkozarju (FOTO)")
 "Najneobičniji univerzitetski profesor mir pronašao u Dodikovom selu: U Banjaluci radim, u Mrčevcima sakupljam energiju (FOTO/VIDEO)")
