Drugog januara 1999. godine u američkom gradiću Mesa, u Arizoni, sve je izgledalo kao običan zimski dan. Ulice su još bile okićene božićnim svetlima, djeca su se igrala u dvorištima, a mirisi prazničnih kolača širili su se iz domova. U dvorištu porodice Bigs, dvije sestre, Mikele i Kimber, odlučile su da se počaste sladoledom. Imale su spremne novčiće i čekale kamion sa muzikom koja se čula na kraju ulice.

Kimber je iznenada bilo hladno, pa je otrčala kući po jaknu. Nestala je na svega devedeset sekundi. Kad se vratila, Mihele više nije bilo. Na zemlji je ležao njen bicikl, pored njega rasuti novčići. I tu se završava svaki trag o djevojčici od jedanaest godina.

Grad preplavljen plakatima

Već istog dana Mesa je bila oblijepljena plakatima sa Mihelinom slikom i očajničkom molbom njenih roditelja: „Pomozite nam da pronađemo našu kćerku.“ Helikopteri su nadlijetali naselje, policija i volonteri pretraživali su svaki ugao — dvorišta, podrume, napuštene hale i šumske puteve. Ipak, nije bilo ni jednog jedinog svjedoka koji je vidio djevojčicu nestalu za manje od dva minuta.

Policija je najprije sumnjala na porodicu. Otac Darijen lagao je o tome gdje je bio u trenutku nestanka — ispostavilo se da je krio aferu, ne zločin. Poslije nekoliko poligrafa i suza, isključen je iz istrage. Sumnja je potom pala na komšiju Dija Blaloka, već osuđivanog nasilnika. Jedna žena ga je optužila za brutalno prebijanje i povezala sa Mikelinim nestankom, ali je preminula prije nego što je mogla da svjedoči. U njegovoj kući ništa nije pronađeno, a pravda nikada nije stigla do kraja. Ipak, porodica Bigs je vjerovala da je on odgovoran.

Godine ćutanja i trag nade

Prolazile su godine. Mihaela je postala lice sa nestalih plakata, simbol izgubljenog djetinjstva. Njeni roditelji su se razveli, a sestra Kimber godinama je nosila teret krivice što ju je ostavila samu tih sudbonosnih devedeset sekundi.

A onda, devetnaest godina kasnije — tračak nade.

U malom mjestu u Viskonsinu, muškarac je u ruke dobio novčanicu od jednog dolara sa natpisom:
„Zovem se Mihaela Bigs, oteta sam u Mesi. Živa sam.“

Vijest je munjevito obišla Ameriku. Policija je zaplijenila novčanicu, ali istraga nije uspjela da otkrije ko je poruku napisao. Rukopis nije ličio na njen, ali neki su vjerovali da, ako je živa, možda više ni ne piše kao dijete koje je bila.