Kristina Neman nikada nije mogla da zamisli da će njena porodica jednog dana postati simbol borbe s najtežim iskušenjem roditeljstva — zavisnošću djeteta. Majka troje djece, uvijek posvećena porodici i domu, odlučila je da svoju priču podijeli kako bi upozorila i ohrabrila druge. Njena ispovest otkriva koliko je tanka linija između bezbrižnog tinejdžerskog života i trenutka kada se sve promijeni.


Sve je počelo sasvim obično, dok jednog dana nije zazvonio telefon. Umjesto razgovora o ocenama i školskim aktivnostima, Kristina je čula rečenicu koja joj je zauvijek promijenila život: njena petnaestogodišnja kćerka uhvaćena je s drogom.

"Taj poziv je bio prekretnica. Od tog dana ništa više nije bilo isto", prisjeća se Kristina.

Ipak, problemi su počeli mnogo ranije. Još kao dvanaestogodišnjakinja, Natalija je doživjela vršnjačko nasilje, koje je ostavilo duboke emocionalne rane. U pokušaju da pobjegne od trauma, počela je da krade lijekove protiv bolova iz ormarića bake i deke.


"Nismo odmah primjetili šta se dešava, jer su ti lijekovi ostali iza mog pokojnog oca, i niko nije obraćao pažnju na njihovo nestajanje", objašnjava Kristina.



Put u svijet heroina



Sve je postalo daleko ozbiljnije kada je Natalija putem interneta upoznala mladića koji ju je uveo u svijet heroina. Imala je samo 15 godina kada je prvi put probala ovu drogu, koja će ubrzo postati njena svakodnevica. Špricevi su počeli da se pojavljuju po kući, a porodični život se urušavao.


Porodični pas Obi postao je neočekivani heroj kada je nanjušio Nataliju u stanju predoziranja i alarmirao Kristinu.


"Obi je bio miran pas, ali te večeri cvilio je i trčao ka vratima Natalijine sobe, vraćajući se ka meni. Njegovo ponašanje bilo je toliko čudno da sam morala da provjerim. Kada sam otvorila vrata, Natalija je nepomično ležala s plavim usnama. Obi joj je spasao život", priča Kristina.


Horor u porodičnom hodniku



Jedna od najtežih noći dogodila se kada je Kristina, već iscrpljena, otišla ranije na spavanje. Zvuci komešanja probudili su je oko 11 sati uveče.


"Izašla sam iz sobe i vidjela svog muža kako se bori s Natalijom u hodniku. Pokušavala je da sebi ubrizga drogu, a on je očajnički pokušavao da je zaustavi. Taj trenutak bio je naše dno", prisjetila se Kristina u intervjuu za The Sun.



Borba za oporavak



Zavisnost je postala svakodnevna borba za cijelu porodicu. Natalija je više puta predozirana i upućivana na rehabilitaciju. Jednom prilikom, njen tadašnji dečko spasao joj je život pozivom hitne pomoći.


"Nije bio moja omiljena osoba, ali sam mu zahvalna. Mnogo zavisnika umre jer oni koji su s njima jednostavno pobjegnu. On nije pobjegao, i zbog toga sam mu zauvijek zahvalna", kaže Kristina.


Rehabilitacija je bila jedini izlaz. "Predala sam svoju kćerku nepoznatim ljudima, molila sam se da je razumijeju i vole, jer nisam mogla sama da je spasim", iskreno priznaje.

Kristina je godinama osjećala sramotu i krivicu. "Bojala sam se da će ljudi osuđivati mene i moju porodicu. Sada znam da je trebalo ranije da potražim pomoć", priznaje.


Iako je Natalija jednom ukrala vrijejdan porodični nakit da bi finansirala svoju zavisnost, Kristina je našla snage da joj oprosti.


"Zavisnost je bila jača od nje. Verujem da se iskreno kajala".


Danas, sa 24 godine, Natalija živi s roditeljima i potpuno je "čista". Njena priča s majkom pretočena je u knjigu "O, Natali", koja ima za cilj da pruži podršku drugim porodicama.


"Nikada nisam mislila da ću doživjeti dvadesete", priznala je Natalija, podsećajući na težinu borbe kroz koju je prošla.


Kristina naglašava da je ljubav porodice bila presudna.


"Bez obzira na sve, nismo odustali od nje. Porodica je bila njeno svjetlo u tami".