Kako emocionalno preživjeti činjenicu da ste nevidljivi svima koji vas znaju i vole? Ovakvu filmsku priču je doživeo Martin Pistorijus, koji je 12 godina proveo u komi, sa takozvanim sindromom "zaključanog čovjeka".

Martin Pistorijus je rođen 1975. u Johanesburgu, u Južnoj Africi, i imao je visok uspjeh u školi, dok se posebno interesovao za elektroniku. Međutim, kada je imao 12 godina, njegovo srećno djetinjstvo je prekinula misteriozna bolest — došao je kući sa bolom u grlu, koje je majka liječila sa malo čaja i meda.

https://twitter.com/ladbible/status/1828438599378903333?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1828438601547272578%7Ctwgr%5Eabe25bd58a7d0371c28569733d4e9b4706ed442a%7Ctwcon%5Es2_&ref_url=https%3A%2F%2Fpulsembed.eu%2Fp2em%2FtbjmU-rmX%2F

Život mu se promijenio iz korijena


Ipak, njegovo stanje se ubrzo pogoršalo do trenutka u kojem više uopšte nije mogao da hoda, da stoji, kao ni da govori. Ljekari su pretpostavili kako je obolio od kriptokokalnog meningitisa i tuberkuloze mozga, a prije nego što su uspeli bilo šta da preduzmu, dječak je pao u komu.
- Kada ću kući? - su posljednje riječi koje je izgovorio, prije nego što mu se život promijenio iz korijena.

https://twitter.com/ladbible/status/1828847949998063690?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1828847991681077618%7Ctwgr%5Ed382d86499172813c3efa61faa7b20f4fedca72e%7Ctwcon%5Es2_&ref_url=https%3A%2F%2Fpulsembed.eu%2Fp2em%2FSBUvFzi1V%2F

Osam godina zatočeništva


Južnoafrikanac nije umro, iako je njegovim roditeljima rečeno da ga vode kući i da se nadaju najbolje. Organizovali su posebnu brigu oko njega —od kupanja, hranjenja uz pomoć cjevčica, okretanja. Ali, u dobi od 16 godina Martin se iznenada probudio — odnosno postao je svjestan svega što se događa u njegovoj okolini. Ipak, i dalje nije mogao ni da se pomakne, komunicira s porodicom ili im na bilo koji način da do znanja da je "tu". Od tog trenutka prošlo je još punih 8 godina zatočeništva u vlastitom tijelu.
- Sve sam mogao da vidim i čujem, ali kao da nisam bio tamo. Bio sam nevidljiv - ispričao je Martin nakon pakla.

Kako nisu imali mogućnost popodnevne brige za njega, Martina su roditelji tokom radnog vremena ostavljali u posebnom Institutu za nemoćne osobe. U posebnom dokumentarcu porodica Pistorijus i sam Martin otkrili su njegovu neobičnu priču.
- Mrzio sam da budem u Centru za njegu, bili su užasni prema meni. Moj otac je nakon što sam se probudio i otkrio im to sve prijavio, ali oni to naravno poriču. Nema šta mi nisu radili, vukli su me za kosu, udarali me metalnom viljuškom po zubima kako bih jeo. Često su mi davali kipući čaj, šamarali su me, ponašali su se kao da nisu ljudi - rekao je Martin.

"Neko drugi kontroliše sve!"


Kako je objasnio, potpuna nemoć je ono što ga je zaista pogodilo.
- Svaki pojedinačni aspekt vašeg života kontroliše i određuje neko drugi. Oni odlučuju gdje ste, šta jedete, da li ćete sjediti ili leći, u kom položaju ćete ležati, sve - dodao je.

Osim toga, požalio se čak i na seksualno zlostavljanje u kojem ga je jedna medicinska sestra u domu opkoračila i simulirala odnos sa njim, otkopčavala mu šlic i dodirivala ga po genitalijama...
- Oni bi mi postavili pred TV koji bi cijelo popodne bio upaljen. Svakog dana je program bio isti, dinosaurus Barni. Bože, koliko sam mrzeo tu emisiju - prisjeća se Martin.

"Nadam se da ćeš umrijeti"


Od svega što je doživeo u svom tijelu zatočenom u komi, kao najbolniji trenutak navodi ono što je izgovorila njegova majka. Naime, ona je u jednom trenutku stajala kraj njega, brišući ga krpom i posmatrajući njegovo beživotno tijelo naglas izgovorila: "Nadam se da ćeš umrijeti".

Martin je to čuo i urezalo mu se u pamćenje. Nakon što je povratio mogućnost komunicira, rekao joj je: "Mama, čuo sam kad si mi rekla “nadam se da ćeš umrijeti”. Iako ga je, kako kaže, to tada užasno rastužilo, danas je potpuno razumije.

"Vidjela sam da me razumije"


Nakon punih 12 godina kome, neki zaposleni doma u kojem su ga njegovali počeli su da primećuju promijene u njegovom ponašanju, odnosno pokušaje komunikacije. Ubrzo su obavestili roditelje te je Martin u dobi od 25 godina dobio kompjuter s komunikacijskim softverom, uz pomoć kojeg i danas komunicira s ljudima.
- Imao je iskricu u očima, videjla sam da me razumije - izjavila je Virna Van Der Valt, terapeut centra.

https://twitter.com/i/status/1788978538810351646

Uspio je da unaprijedi i svoje kretnje raznim terapijama, a preko interneta je 2008. upoznao svoju buduću ženu zbog koje se preselio u Veliku Britaniju. Za njega svaka godina od kome donosi barem neki napredak, pa je tako 2011. uspeo da povrati deo kontrole nad rukama i glasom, a napisao je autobiografiju "Ghost boy" (Dječak duh) po kojoj se planira snimanje filma.

Ipak, najsrećnije vijesti Martin i njegova supruga Džoana dobili su u julu 2018, kad je Džoana iznenada ostala trudna — nakon što su im doktori godinama govorili da nikada neće postati roditelji i nakon što se bračni par pomirio sa tom činjenicom.

Martin sada živi svoj život u invalidskim kolicima i komunicira sa kompjuterom koji govori u njegovo ime, dok su njegova sjećanja iz detinjstva, nažalost, izbrisana.

(Lad Bible, Blic)