Kada čujemo ovakvu priču, obično se zbunimo i zapanjimo, ali za Fatimu, ovakav način života bio je dio svakodnevnice. Iako ne može precizno da odredi svoje godine, smatra se da ima oko 90-ak, jer su joj godine umanjivane kako bi izbjegla školovanje i ostala na selu kao dio radne snage. Tačan broj godina postao je gotovo nevažan detalj.


Sjećanja na život u njenom domu su joj živopisna i jasna, a ideja da njen otac dijeli svoj život sa tri žene, koje su istovremeno rađale djecu, nije bila ništa neobično u to vrijeme u njenom selu.


„Možda se čini čudnim, ali za nas to nije bilo ništa neobično“, kaže Fatima sa sjetom u glasu. „Moj otac je živio sa tri žene, a sve tri su bile dio istog domaćinstva, podizale su djecu zajedno, kao jedna velika porodica.“


Ona je najstarija kćerka svoje majke, a računajući i nju, bilo ih je 18 pod istim krovom.


Međutim, ističe da nije u potpunosti upućena u sudbinu svoje braće i polubraće.


„Neki su od njih još živi, dok su drugi tragično nastradali. Naša djeca, pak, nikada se nisu pravilno upoznala; svi su se rasuli, tako da je rijetko ko u stanju da prepozna svoje rođake.“


Njihov život oslanjao se na poljoprivredu i stočarstvo.


„Naš dom je oduvijek bio oaza sloge. Iako je moj otac živio sa tri supruge, neobično je kako su one uspijevale da se bolje slažu međusobno nego što to često biva sa savremenim jetrvama.“


Kada je otac odlučio da dovede treću suprugu, najmlađu i najsuptilniju, uspio je da je osvoji na neobičan način.


„Često je prolazio pored njene kuće i bio fasciniran njenom ljepotom. Jednog dana, izvadio je novčanicu, prislonio je na njeno čelo i rekao: ‘Ti ćeš biti moja žena’.“



Bilo je deset sestara i osam braće, svi od tri različite majke.


Fatima otkriva da su njihove veze bile tako čvrste, gotovo kao da su krvne sestre.


U doba kada su tri izuzetne žene – Hurija, Kada i Muška – dijelile zajedničkog muškarca i živjele u slozi i ljubavi, ova priča zvuči gotovo nestvarno u današnjem vremenu. Međutim, Fatima je tu da potvrdi vjerodostojnost ovih neobičnih događaja.


Najteži period za njih bio je nakon Drugog svjetskog rata, kada su se suočili sa nestašicom hrane. Fatima se sjeća kako su preživljavali jedući samo žitarice.


Dok je prva od tri žene, Kada, odbijala da kuva, tu ulogu preuzimala je srednja sestra Hurija.


Fatima kaže da, iako ima lijepe uspomene iz svog djetinjstva, ne bi pristala na ono na šta je pristala njena majka.


8Stil)