Punam (14) sa osmijehom najavljuje svoje skorije vjenčanje tokom odmora u školi u Nepalu. Dok njene drugarice dijele priče o užasnim brakovima drugih djevojčica, iznenada shvata da ne zna ništa o svom budućem mužu niti o njegovoj porodici.




Sve što zna jeste da će se za nekoliko dana preseliti u njihov dom i morati da živi po njihovim pravilima.

O sudbini ove djevojčice snimljen je i dokumentarac koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Dječiji brakovi nažalost su i dalje prisutni u nekim dijelovima svijeta.

Na snimku se može vidjeti kako Punam plače na vjenčanju dok napušta svoju majku. Devet mjeseci kasnije, ispunjava očekivanja i svoje i muževljeve porodice – rađa dječaka. Srećom, zaljubljuje se u svog muža, koji se ispostavlja kao dobar partner i omogućava joj da, uprkos svemu, ostane tinejdžerka kakva jeste.

Gdje je danas Punam


Punam danas ima (21)  i pripadnica je etničke zajednice Madhesi gdje su dječji brakovi uobičajeni, udala se kada je imala samo 13 godina. Uprkos pritiscima porodice muža i društvenim normama, odlučila je da njen brak neće uništiti njen život. Nastavila je da se školuje sa snom da jednog dana postane učiteljica.
– Tek sam bila zakoračila u adolescenciju kada su me roditelji prisilili na brak. Moj muž je imao 17 godina i bio je farmer koji nije završio školu. Ja sam, s druge strane, bila odlična učenica, u petom razredu – prisjeća se Punam.


Dvije faze braka i uništeno djetinjstvo


U njenoj zajednici brak se odvija u dvije faze – najprije se obavlja ceremonija vjenčanja, a kasnije i gauna, kada mlada odlazi da živi sa mužem i njegovom porodicom. Taj običaj je čest u zajednicama gdje se djeca udaju prije puberteta, pa se gauna odlaže dok ne odrastu.

Ipak, vjenčanje nije vjeridba već punopravni brak – i jednako je teško raskinuti ga. Djevojčice koje čekaju svoju gaunu često kažu da im je cijelo djetinjstvo obilježila činjenica da su već „udate“.

Bez glasa i bez izbora


– Udata sam bez mog pristanka, sa obećanjem da će gauna biti za 5–6 godina. Najstarija sam od šestoro djece. Majka je poljoprivrednica, a otac radi u inostranstvu. Plašila sam se oca i nisam imala snage da ga molim da me ne uda – kaže Punam.

Nastavila je da uči i zarađivala je šivenjem, ali je kao udata djevojčica morala da vezuje kosu i pokriva je šalom.
– Nikada mi se to nije dopadalo. Ljudi bi zurili u mene i ogovarali me, jer moja gauna još nije bila održana – rekla je.

Bila je odličan đak, ali pritisci su rasli.

– Kada sam bila u osmom razredu, porodica mog muža je zahtijevala da se gauna održi. Bila sam pod stresom, ocjene su mi padale, a komšije su me zadirkivale što idem u školu umjesto kod muža. Nažalost, gauna se desila baš dok sam spremala završne ispite za deveti razred. Nisam imala nikoga da me podrži, ali nisam odustala i položila sam ispite – rekla je.

Put ka slobodi


Nakon kraćeg boravka kod muža, vratila se roditeljima i upisala višu školu. Tada je dobila poziv da se priključi omladinskom klubu koji je osnovala organizacija Plan International sa lokalnim partnerima.
 Danas sam predsjednica kluba i moj život se potpuno promijenio. Počela sam da se borim protiv dječjih brakova. Stekla sam samopouzdanje i učestvovala na obukama, radionicama i putovanjima u druge okruge. Sa klubom smo uspjeli da spriječimo četiri dječja braka u našoj zajednici. Ponosna sam što sam postala glas protiv dječjih brakova – ističe Punam.

Cijena hrabrosti


Uprkos tome, zajednica je nastavila da je ogovara.
– Komšije su upozoravale moje roditelje da ću pobjeći s nekim drugim, ali nikada nisam obraćala pažnju na te glasine. Odlučna sam da ostvarim svoj san i postanem učiteljica. Želim da djecu naučim da je dječji brak zločin i da ga moraju odbaciti – rekla je.

Iako je i dalje formalno u braku, Punam rijetko boravi kod muža.


– Moj muž želi da prekinem školovanje jer njegova porodica ne može da ga finansira. Moj otac je platio školarinu za 12. razred i od tada gotovo da ne idem kod muževljeve porodice. Njima nije stalo do mene ni do mog napretka – ispričala je ona.

Glas protiv dječjih brakova


– Prošlo je osam godina od mog vjenčanja, a kod muža sam ukupno provela možda dva do tri mjeseca. Nadam se da se više nikada neću vratiti tamo. Želim da budem slobodna. Dječji brak mi je ukrao djetinjstvo, ali neću dozvoliti da mi ukrade i budućnost – jasna je Punam, prenosi Blic.