Prenosimo ispovijest žene iz Banjaluke koja nam se obratila s molbom da njena priča ugleda svjetlost dana.

Riječ je o potresnom svjedočanstvu o mladalačkoj grešci, dugogodišnjoj griži savjesti i neobičnom susretu sa čovjekom kojeg je nekada povrijedila, a kasnije mu postala jedini oslonac u najtežim trenucima života.

Njene riječi donosimo u cijelosti:

Ljubav, raskid i osveta

U mladosti sam raskinula veliku, dugogodišnju ljubav. Bilo je to toliko bolno da sam iz inata i osvetničkog poriva napravila potez koji će me progoniti decenijama. Ušla sam u vezu sa njegovim najboljim prijateljem... Ne iz ljubavi, ne iz iskrene želje, već da mu vratim i da ga povrijedim. Dubravko me volio godinama, to sam znala i zloupotrijebila sam njegove emocije na najružniji način.

Naša veza trajala je samo nekoliko sedmica, jer moje srce nije moglo da bude ni sa kim nakon raskida sa jedinom i pravom ljubavi. Nisam tada razmišljala o boli koju nanosim drugome, a Dubravko je patio. Dolazio je kod mojih roditelja, govorio mojoj majci da će se ubiti jer sam ga ostavila. Ona ga je tješila, a ja sam bila slijepa od sopstvene tuge, nesvjesna razmjera svog grijeha.

Rat, život i tihi glas savjesti

Godine su prolazile. Došao je rat, razišli smo se svako na svoju stranu, boreći se za goli život. Ja sam se udala, rodila troje djece, ali unutra je stalno tinjala bolna misao... Učinila sam grijeh koji nikada nisam iskupila.

Nisam tada bila vjernica, ali život me postepeno vraćao Bogu i crkvi. Trideset godina u meni je tinjala želja da Dubravku tražim oproštaj. Miješali su se stid, tuga i osjećaj krivice. Postala sam samohrana majka, mučila se da othranim djecu i stanem na noge. Kada su oni odrasli, osjetila sam da mi se približava trenutak suočavanja.

Susret koji je morao doći

Jednog dana osjetila sam neopisivu potrebu da odem na selo, svojoj porodici. Rekla sam kćerki da me nešto vuče, znala sam da idem "na misiju".

Tog vikenda, kod moje sestre, srela sam ženu koja je spomenula Dubravka i rekla mi da je teško bolestan. U ruke mi je dala njegov broj telefona. Nisam imala sumnje, Bog me poslao tamo da to čujem, da ga pronađem i da mu se napokon izvinim.

Poslala sam mu poruku. On je obećao da će se javiti kada bude dolazio u Banjaluku na hemioterapiju. Tako je počelo naše viđanje. Na prvom susretu sam mu se izvinila, a on je samo odmahnio rukom. Rekao je da ne pridaje tome značaj, da je i on bio mlad i brzoplet, i da se ne brinem. Znao je da umire, ali mu je bilo drago što me vidi. A meni je bilo drago što sam tu, da mu pružim ruku, da bar malo ublažim njegove patnje.

Godina iskupljenja

Dubravko nije imao nikoga. Roditelji su mu davno umrli, sin je otišao s majkom u inostranstvo i jedva da su imali kontakt. Ponudila sam mu da odsjedne kod mene dok traje liječenje. Djeca su ga zavoljela, a on je njih obasipao poklonima i riječima utjehe. Govorio im je da ne brinu ni o čemu jer je život kratak i treba ga živjeti punim plućima.

Iako su doktori govorili da nema nade, ja sam se borila. Odlazila sam i u inostranstvo, nabavljala kojekakve lijekove, nadala se čudu. Dolazila kod njega u Tuzlu kada nije mogao da ustane iz postelje da se brinem o njemu. A, on... on je bio jači od svih nas, uvijek vedar, uvijek blag. Njegova snaga i dobrota bili su nešto što nikada nećemo zaboraviti.

Posljednji dani

Naše prijateljstvo trajalo je godinu dana. Bilo je to vrijeme kada me Bog poslao da uz njega okajem svoj grijeh. Bila sam uz njega kada je odlazio. Držala sam ga za ruku dok je umirao u bolnici. Sahranili smo ga na porodičnom groblju, u skromnom obredu.

Njegove sitnice i danas stoje u našoj kući, i svaki put kad ih vidimo, osjetimo ga kao da je tu sa nama. On je obogatio naš život, a ja se nadam da sam mu pomogla da posljednju godinu provede dostojanstveno i s ljubavlju.

Poruka za kraj

Ovo pišem jer želim da poručim svima: Pazite šta činite drugima. Ljudi nisu igračke. Mladi često ne razmišljaju, ali grijeh može da vas prati cijeli život. Ipak, postoji iskupljenje, u pokajanju, u oproštaju i u tome da budete uz nekoga kad mu je najteže.

Dubravko je svojom dobrotom oplemenio moj život, a ja sam zahvalna Bogu što mi je dao priliku da budem njegov oslonac u najtežim trenucima.