Žive u trošnoj kući bez vode.

Svakog dana Vehid pješači 2 km u jednom smjeru kako bi otišao do obližnje česme i donio vodu u kuću, na svojim povrijeđenim leđima.

-Nas dvojica smo operisani, niko ne može da radi, smeta mi galama, buka, svjetlost, sunce, operisana mi je glava a brat je isto operisan, ima jako velikih problema, otpadaju mu zubi baš je teško. Snađi se za struju, za režije da platiš, zaradiš deset, petnaest maraka i to je to. Kada me pogledaš, ovako, misliš da sam dobar, a nisam. Od malena je težak život, nema vode u kući, nema komšiluka, sve je daleko, mi nosimo vodu, s česme, ja napravim hrane i nas dvojica imamo samo jedan drugog, da je makar jedan od nas sposobniji al’ nije. Jeste ovdje dosadno, nemaš svog prevoza, nemaš ništa. Borimo se ali eto narod pomaže, nekad vitre da, nije lahko, bez ikakvih smo primanja. Slabo, vala, i narod pomaže ali ko god pomogne hvala, puno hvala - dodaje Edin, piše Hayat.