Gostujući u emisiji "Amidži šou", Darko je bez ustručavanja govorio o razočaranju koje je doživio.

Naime, Darku je poginuo rođeni brat Dragan, a sada je priznao da li stoji iza izjave da su se pojedine njegove kolege reklamirale kada su dolazile u Brestač da mu izjave saučešće, a potom i na sahranu njegovog brata.

"Da, stojim iza toga. Neću da ih imenujem, ali... Toliko su mali u mojim očima da nisu vrijedni pomena", rekao je on i dodao:

"Pola toga se ne sjećam, ko je bio, ko nije... Neki ljudi nisu mogli da dođu, bili su spriječeni iz opravdanih razloga. Za takve stvari ne mogu nikom da zamjerim, a mogu pojedinim kolegama koje su me jako razočarale, a sjedio sam sa njima, jeo, pio. Mislio sam da su mi prijatelji, a gurali su se da budu u prvom planu, to sam tek vidio poslije. Naučio sam pametnu stvar na Hilandaru. Kada palim svijeću za svog pokojnog i za zdravlje, palim i za dušmane, za one koji me ne vole", rekao je Darko.

Na pitanje da li sada ima strah od motora i da li ga je vozio poslije bratovljeve pogibije, rekao je:

"Nemam strah, vozio sam ga. Nikada neću imati strah i uvijek ću ga voziti.

Inače, Darko je istakao da je njegov brat bio talentovan za muziku, ali da nikada nije želio da eksponira privatan život.

"Da, on se bavio takođe pjevanjem. Bio je harizmatičan. Ja sam mu rekao ''ajde da snimimo pjesmu neku zajedno'', a on mi je rekao ''buco, ne mogu ja taj život''. On nije želio svoj privatan život da eksponira. On je nastupao više nego ja, to je živa istina", rekao je Darko.

Pjevač je otkrio i da je nakon tragedije preuzeo brigu o njegovoj porodici.

"Da, to su i moja djeca. Naravno, ja sam dobio još dvije ćerkice, njegova porodica je kao i moja.

U jednom trenutku su se udaljili

Govoreći o njihovom odnosu, Lazić je priznao da je u jednom periodu došlo do udaljavanja.

"U jednom trenutku mi nije odgovaralo neko ponašanje. Mene čovjek nikada ne može da slaže. Malo je bježao od mene, a ja sam sve vidio. Onda, kada smo popričali, kada je vidio, da sam ja u pravu, opet smo se vratili na staro.

"Moram da kažem da smo se mi uvijek družili, samo smo se u jednom momentu udaljili malo, to je sve.

"Ja sam uvijek umio da stisnem gas, a on nikada nije volio brzu vožnju. On i dva drugara, nikada nisu imali želju za tim. Moja papučica nije imala limit, a on nije bio taj tip, nije bio zavisnik od adrenalina. Eto, njemu se to desilo, a kada je poginuo vozio je malo više od sto na sat, to za motor nije neka prevelika brzina.

(Telegraf.rs)