Anđela K. iz Banjaluke godinama je živjela kao podstanarka u dvorišnoj kući jednog starijeg bračnog para. Oni su bili teško bolesni, a njihova djeca odavno van zemlje - sin u Australiji, kćerka u Hrvatskoj. Anđela je pomagala mužu i ženi, brinula za njih, pazila ih.

"Sve je krenulo spontano. Bila sam tu, pomagali smo se, a oni su mi vremenom rekli da pređem u glavnu kuću. Mislila sam konačno smo kćerka i ja našli mir."

Novi početak


Nakon smrti vlasnika, u dogovoru sa njihovim djecom, koji su cijenili to što je godinama brinula o roditeljima, Anđela prelazi u glavnu kuću. Iako kuća nije odmah prešla u njeno vlasništvo, dogovor je bio jasan: može da koristi kuću i da izdaje pomoćne objekte dok ne bude prodata.
"Rekli su mi - naši roditelji su željeli da ti nešto ostane. Nisi bila samo podstanar, bila si im kao druga kćerka."

U tom duhu zahvalnosti i prešutnog povjerenja, Anđela se useljava i počinje da izdaje dvorišnu kuću i potkrovlje, dok je istovremeno kuća stavljena u oglase za prodaju.

Prvi podstanar: Vojnik sa dvostrukim životom


Prvi stanar bio je vojno lice, djelovao je mirno, kulturan, redovno plaćao i čak iznajmio i garažu.
"U početku je sve djelovalo normalno. Skoro da ga nisam viđala. A onda... policija na vratima, pretres, haos. Garaža koju je koristio služila mu je kao skladište za municiju, gorivo i druge stvari koje je krao iz kasarne", priča Anđela.

Dodaje da je čovjek bio u bjekstvu, te da su nju ispitivali jer sus stvari pronađenje u njenoj garaži.
"Kad su ga našli, odahnula sam. Bio je to užasan početak", priča nam Anđela.

Drugi podstanar: Samohrana majka pomaže, pa postaje žrtva


Sljedeća podstanarka bila je žena sa sinom. Anđela, i sama samohrana majka, nije mogla da je odbije.
"Dovela ju je sestra. Kako je vrijeme odmicalo ona nije plaćala ništa. Kada tražim pare, ona urla i baca stvari. Nisam mogla da izađem iz kuće, čekala bi me ispred i napadala. To je bilo užasno. Sjećam se kao da smo zatvorenici u vlastitom domu."

Najmanje pet puta je Anđela zvala policiju i Hitnu pomoć zbog ispada podstanarke. A kad bi službe došle, ona se pretvarala u tihu i slomljenu ženu, pa su Anđelu službena lica kritikovala kako nema razumijevanja za bolesnu samohranu majku. Na kraju je uz pomoć sestre uspjela da iseli ženu, ali, kako kaže, to je bila prava muka.
"Bilo mi je žao tog djeteta. Ni ta žena nije kriva što je bolesna, ali zadala mi je velike probleme. Komšiluk je imao predstavu skoro svaki dan...", prisjeća se Anđela.

Treći podstanar: Tajne iza zatvorenih vrata


Treća žena, ponovo samohrana majka, ali ovaj put sa dvoje djece. Anđela se prisjeća kako je redovno sve plaćala i da je djelovala korektno, sve dok se nisu pojavili "posjetioci".
"Po dvorištu su se šunjali muškarci. Kasnije sam shvatila, imala je po jednog za sve. Drva, hrana, pokloni... Čim djeca odu ocu, eto čopora muškaraca. Samo bi se smjenjivali savaka dva-tri sata. Ali ja sam gledala svoja posla, nije me zanimalo šta radi u svoja četiri zida. Žena nije radila, ali je redovno sve plaćala."

Kada su muškarci saznali jedni za druge nastao je haos, kaže Anđela. Neki su se i potukli u dvorištu. Nakon toga, podstanarka je preko noći otišla iz kuće.

Četvrti podstanari: Kada rodbina pokuca na vrata...


Nije prošlo dugo, u potkrovlje su se uselili rođaci. U početku je bila bajka... kafa u dvorištu, zajednička bašta. A onda...
"Muž je zapao u kocku. Tražili su da dignem kredit. Odbila sam, ali sam ponudila da budem žirant. To mi je bio kao neki kompromis da pomognem djeci. Nisam znala da je za dugove, rekli su mi da je za auto. Na kraju sam ostala bez pet stanarina i otplaćivala njihov dug par mjeseci. Strašno kada se sjetim. Umjesto da zaradim na podstanarima, ja u vječitom minusu", priča nam sagovornica.

Peti podstanari: Nasilje u porodici


U dvorišnu kuću doselila se još jedna samohrana majka. Kćerka tinejdžerka je upala u nasilnu vezu - prijetnje pištoljem, policija na vratima...
"E tada sam već pomislila mora da je ova kuća ukleta. Ta je djevojka na kraju otišla da živi sa tim nasilnikom, a majka je još godinu dana u dvorišnoj kući i s njom nije bilo problema. Kasnije se preselila kod čovjeka sa kojim je započela zajednički život", kaže Anđela.

Šesti podstanari: Desetoro mališana i posljednji prevarant


Na kraju, kao šlag na tortu, dolazi porodica sa desetoro djece. Djeca divna, pomagali su oko svega u kući i dvorištu.
"Nisu redovno plaćali, ali nisam imala srca da ih izbacim. Onda su počeli da dolaze ljudi da im prijete, tražili otplatu dugova, govorili da će im uzeti djecu... ma strašno za čuti i gledati. Upadnu u toku noći pa ih izvlače iz kuće. Opet sam policiju zvala", priča sagovornica.

Anđela je ponudila ocu da renovira kuću jer je bio građevinski radnik. Mislila je da srede fasadu, prozore i kupatilo umjesto kako bi nadoknadili zaostale kirije, te da plati dodatne troškove.
"Obećavao je sve, a ostavio napola dovršenu kuću. Prozori nisu ni plaćeni. Prevario je i mene i dobavljača", prisjeća se Anđela.

Srećom, čovjek koji je isporučio prozore prepoznao je da je Anđela samo žrtva, poslao je radnike da poprave štetu jer su, kako kaže, bili nepravilno postavljeni.
"Onda sam čula da tog čovjeka zovu 'Mile prevara'. Ne trebam dalje govoriti.... Tada sam rekla sebi, nikad više nijednog podstanara nećeš uzeti, ovo su lekcije za cijeli život", prisjeća se Anđela kako joj je život izgledao prije 15-ak godina.

Napokon mir!


Nakon renoviranja, Anđela je kuću prodala. Uz nešto novaca od kuće i kredit, kupila je mali stan. Njen prvi i jedini dom.
"Kada se danas sjetim svega… Ne vjerujem. Da gledam film o tome, rekla bih 'E baš ga pretjeraše.' A eto, život zaista piše najbolje romane", zaključila je Anđela za Aloonline.