Maršal Brus Meters mlađi oženio se Debi Nelson u Misuriju; ona je imala petnaest, a on dvadeset dvije godine. Dvije godine kasnije, rodio im se sin. Dali su mu ime Maršal Brus Meters treći.
Brak nije potrajao ni kroz najranije djetinjstvo njihovog sina. Brus je otišao dok mu je sin još bio beba i na kraju se nastanio na drugom kraju zemlje, u Kaliforniji. Debi je ostala sama da podiže dječaka, seleći se iz grada u grad i boreći se da plati račune za struju.
Dijete koje će postati jedan od najpoznatijih glasova u svijetu muzike odraslo je bez ijedne uspomene na prisustvo sopstvenog oca. Bez rođendana. Bez telefonskih razgovora koji bi potrajali. Samo sa adresom na koju je slao pisma i kovertama koje su se vraćale kući neotvorene. Skoro tri decenije, to je bio njihov jedini odnos.
Dječak iz Detroita i stranac istog imena, negdje na zapadu – nikada se nisu sreli, nikada razgovarali... A onda se sve promijenilo.
Krajem devedesetih, prkosni bijeli reper iz Detroita munjevito je ušao u mejnstrim, predstavivši se svijetu pjesmom koja se neprestano vrtjela na svakoj radio-stanici u Americi. Maršal Brus Meters treći odjednom je postao Eminem, a Eminem je odjednom postao slavan. I baš tada se njegov otac ponovo pojavio.
Godine 2001. Brus Meters je objavio otvoreno pismo sinu kojeg nije odgajio, tvrdeći pred novinarima da je oduvijek želio odnos s njim. Rekao je da ga je bilo nemoguće pronaći zbog čestih porodičnih selidbi. Tvrdio je da mu je Debi uskratila sina.
Eminem je odgovorio na jedini način koji je njemu djelovao iskreno. Rekao je da se njegov otac jedva i trudio dok je on bio dijete, te da na pisma koja je slao nikada nije stigao odgovor.
Dva čovjeka. – Dvije potpuno različite verzije iste tišine. I bez obzira na to koliko je glasno neko od njih govorio za medije, ništa se u vezi sa prošlošću zapravo nije promijenilo. I dalje se nikada nisu sreli. Umjesto ponovnog susreta, otuđenost je postala sirovina za stvaranje.
Eminem je to odsustvo pretvorio u stihove, u čitave pjesme zasnovane na praznini gdje je otac trebalo da bude – u numere poput „My Name Is“ i „Cleanin' Out My Closet“, koje su milionima stranaca omogućile da čuju kako je tačno izgledao osjećaj vezan za to prazno poštansko sanduče. To nije bilo suptilno, niti je trebalo da bude.
Čitava generacija je saznala za neuspjehe Brusa Matersa kroz muziku njegovog sina, i to prije nego što su uopšte čuli njegovo ime u naslovima vijesti.
Njih dvojica nikada nisu razgovarali. Ni kada je Eminem postao jedan od najprodavanijih izvođača u istoriji. Ni kada je i sam postao otac. Nijednom, tokom svih godina koje su uslijedile nakon pisama sa oznakom „vratiti pošiljaocu“.
U junu 2019. godine, Brus Maters je preminuo u svom domu blizu Fort Vejna u Indijani; uzrok smrti je, navodno, bio srčani udar. Imao je šezdeset sedam godina. Njegov sin je imao četrdeset šest i proveo je čitav svoj odrasli život kao jedna od najprepoznatljivijih osoba na planeti, dovoljno blizu da bi jedan telefonski poziv ili avionska karta mogli da premoste tu udaljenost u gotovo bilo kom trenutku. To se nikada nije dogodilo.
Brus Maters je umro a da nikada nije upoznao čovjeka u koga je njegov sin izrastao, nikada nije odgovorio ni na jedno od onih pisama iz djetinjstva, niti je ikada popravio ono što se slomilo prije nego što je njegov sin uopšte prohodao. Nije bilo pomirenja na samrtničkoj postelji. Nije bilo posljednjeg razgovora koji bi poništio decenije tišine. Samo kraj koji je odgovarao početku: otac i sin koji su ostali stranci sve do posljednje stranice.
Ipak, ono što je Eminem izgradio iz tog odsustva nije nestalo očevom smrću. Pjesme se i dalje slušaju. Priča se i dalje prepričava. A praznina koju je njegov otac ostavio za sobom postala je, na svoj neobičan način, jedan od razloga zbog kojih je svijet uopšte saznao ime njegovog sina.
(Stil)
Komentari (0)