U indijskoj državi Radžastan, u gradu Derasar, živi zanimljiva zajednica. Ovdje se poligamija ne samo podstiče već se i usađuje kao društvena norma.
Ljudi žive u prošlom vremenu
To je udaljeni grad, 550 kilometara od glavnog grada države Džajpura, tako da mještani rijetko izlaze u „civilizaciju“. Zbog toga se čini da je vrijeme ovdje stalo. Ljudi nose tradicionalnu nošnju i mnogo nakita.
Neobična tradicija sklapanja braka
Generacijama su se lokalni muškarci ženili dva puta, živjeli sa dvije supruge, ali su djecu imali samo sa drugom!
Sujevjerje ima jak uticaj na svakodnevicu
U početku su ljudi ovdje živjeli po tradiciji Radžputa, koji pripadaju ratničkoj kasti Kšatrija. U hinduizmu, Kšatrije su zaista praktikovale poligamiju, ali je ovdje ova tradicija bila modifikovana sujevjerjem.
Prema legendi, prvi doseljenici u regionu često nisu uspijevali da dobiju djecu sa ženama u prvim brakovima. Stoga su bili primorani da sklapaju druge brakove, nadajući se da će dobiti potomstvo.
Kasnije je postala tradicija da se muškarac ženi dva puta, ali da se djeca imaju samo sa drugom ženom. Navodno, kod njih vlada mišljenje da nema smisla ni pokušavati sa prvom ženom dobiti dijete, jer ionako neće uspjeti.
Da bi se "prevarila" sudbina, djevojke udaju za drveće i životinje (kako bi se loša sreća preusmjerila na zamišljenog supružnika, a ne na sljedećeg pravog).
Oko 400 porodica slijedi ovu tradiciju
Muškarac se prvi put ženi pravom ženom, a zatim počinje da štedi za drugo vjenčanje. Istovremeno, i dalje mu se savjetuje da ostane u celibatu i da štedi novac za drugu, „normalnu“ ženu.
Procjenjuje se da oko 400 porodica u Derasaru slijedi ovu tradiciju. Ako jedna žena umre, dozvoljen je treći brak. Ako prva žena dobije dijete, ali mnogo kasnije od druge, nema neki poseban značaj, odgaja se u krugu porodice.
Kako je ovo mjesto u Indiji postalo poznato?
Nakon pandemije, muškarci su počeli često da bježe iz njega. Neki sami, drugi sa porodicama.
A sve zato što su tokom karantina mnogi muškarci uspjeli da se ožene i skuće. Zaljubljivali su se u svoje prve supruge, i nisu htjeli da ih napuštaju zbog drevnog običaja.
Ali kada su objavili da ne žele drugi brak, bili su na meti osuda svoje porodice i svih drugih sunarodnika. To je bilo kršenje vjekovnih tradicija, što je veoma nepopularno u Indiji.
Neobično iskustvo Amerikanke
"Amerikanka sam i na putovanju u Indiji upoznala sam Rahula koji potiče iz Derasara. Osvojio me je već pri prvom susretu, nikada se nisam osjećala tako posebno ni pored jednog muškarca. Po povratku kući, stalno smo se čuli, nisam mogla da vjerujem da mi toliko nedostaje. Zavoljela sam ga i odlučila da se preselim kod njega, jer on zbog posla nije mogao u tom trenutku da napusti rodni grad. Ubrzo smo se vjenčali i moji su čak došlo na intimnu svadbu. Sve je bilo u početku u redu, sa njegovima sam imala korektan odnos, ali nisam ni slutila šta će stati na put našoj sreći", ispričala je Džulija jednom prilikom na svojim društvenim mrežama i otkrila šta se dalje desilo:
"Nakon deset mjeseci od vjenčanja ostala sam u drugom stanju i tada nastaje prava pometnja u kući. Svekrva je potpuno promijenila ponašanje, smatrajući da će se nesreća nadvidi nad njihov dom, zato što se njen sin nije čuvao za drugu suprugu, kako tradicija nalaže. Već kroz deset dana dovela je drugu ženu u našu kuću za svog sina. Insistirala je da ja uradim abortus, jer tradicija mora da se poštuje. Tada je moj muž stao u moju zaštitu, nij dozvolio da mi se bilo šta desi. Kako nije nailazio na podršku od svoje porodice, odlučio je da se sa mnom preseli u Ameriku. Sada već 5 godina živimo sa mojima, pokrenuli smo privatni posao, imamo divnog sina i ne pomišljamo da se vratimo u Indiju, ali se nadamo da ćemo se u nekom momentu pomiritti sa Rahulovom porodicom."
I tako su ljudi počeli da bježe iz zajednice u veliki svijet. Jer, u svim ostalim pogledima, porodice su se tamo osjećale udobno; grad nije bio siromašniji od drugih jednostavnih sela. Ali iznenadna spoznaja da drugi brak nije uvijek blagoslov, već često teret, bila je krivac.
(Stil)
Komentari (0)