Ukoliko građanin posumnja da je novčanica koju posjeduje falsifikovana, ne bi trebalo da pokušava da je upotrijebi za plaćanje ili da je proslijedi drugoj osobi. Sumnjivu novčanicu potrebno je predati banci ili policiji, kako bi se provjerila njena autentičnost.

Prijem falsifikovane novčanice ne znači automatski da je građanin počinio krivično djelo. Međutim, situacija se mijenja ukoliko sazna da je novac falsifikovan, a ipak pokuša da ga upotrijebi kao pravi.

Kada posjedovanje falsifikata postaje krivično djelo?

Falsifikovanje novca predstavlja ozbiljno krivično djelo kojim se ugrožavaju sigurnost novčanog prometa i povjerenje u finansijski sistem. Krivični zakonik Republike Srbije, u članu 241, predviđa kažnjavanje za izradu lažnog novca sa namjerom da se stavi u opticaj kao pravi, preinačavanje pravog novca, pribavljanje falsifikovanog novca radi njegovog puštanja u opticaj, kao i njegovo stavljanje u opticaj.

Kako objašnjava advokat Slavica Vrbajac, za utvrđivanje krivične odgovornosti posebno su važni znanje i namjera osobe koja je novac primila, kao i njeno dalje postupanje.

„Posebno je važno naglasiti da lice koje primi novac ne znajući da je falsifikovan ne snosi automatski krivičnu odgovornost. Međutim, ako naknadno sazna da je novac lažan, a ipak ga stavi u opticaj, može odgovarati u skladu sa zakonom“, navodi Vrbajac.

Prema članu 241 Krivičnog zakonika, za izradu lažnog novca ili preinačavanje pravog sa namjerom da se stavi u opticaj kao pravi propisana je kazna zatvora od dvije do 12 godina i novčana kazna. Za pribavljanje falsifikovanog novca radi njegovog stavljanja u opticaj ili njegovo stavljanje u opticaj predviđena je kazna zatvora od jedne do 10 godina, uz novčanu kaznu.

Ukoliko je riječ o falsifikovanom novcu u iznosu većem od 1,5 miliona dinara, odnosno odgovarajućem iznosu u stranoj valuti, propisana je kazna zatvora od pet do 15 godina i novčana kazna.

Kazna i za neprijavljivanje falsifikovanog novca

Krivični zakonik predviđa sankcije i za osobu koja falsifikovanu novčanicu primi kao pravu, a zatim, nakon što sazna da je lažna, pokuša da je ponovo stavi u opticaj. Kažnjivo je i neprijavljivanje nadležnim organima saznanja da je novac falsifikovan ili da je falsifikovani novac već stavljen u opticaj.

Za ove radnje propisana je novčana kazna ili zatvor do tri godine.

Advokat ističe da se odgovornost u svakom pojedinačnom slučaju mora utvrđivati na osnovu dokaza i svih relevantnih okolnosti.

„Kao advokat, ističem da je u svakom konkretnom slučaju neophodno utvrditi sve okolnosti, naročito znanje i namjeru učinioca, način pribavljanja novca i njegovo dalje postupanje. Odgovornost se mora utvrđivati na osnovu dokaza i u skladu sa zakonom, uz puno poštovanje pretpostavke nevinosti“, navodi ona.

Zato je, ukoliko posumnjaju da posjeduju falsifikovanu novčanicu, za građane najvažnije da je ne prosljeđuju dalje, već da je predaju banci ili policiji. Činjenica da su novac primili ne znajući da je falsifikovan razlikuje se od situacije u kojoj svjesno pokušavaju da ga stave u opticaj, prenosi Kurir, piše Srpskainfo.