Krsna slava jedan je od najdublje ukorijenjenih običaja u pravoslavnim porodicama.

Ona je simbol porodične tradicije, zajedništva i duhovne povezanosti kroz generacije. Slava se prenosi sa koljena na koljeno i predstavlja ne samo poštovanje prema svecu zaštitniku, već i snažnu vezu sa precima i identitetom porodice.

U pravilu, sinovi koji ostaju u očevoj kući nastavljaju da slave istog sveca. Ako sin zasnuje svoju porodicu u drugom domu, običaj nalaže da on u svojoj kući preuzima krsnu slavu i nastavlja da je slavi sa svojom porodicom.

Da li se može sam izabrati svetac zaštitnik?

Ljudi koji nemaju porodičnu slavu mogu je prihvatiti na nekoliko načina. Krsna slava naziva se i krsno ime, što potiče iz vremena kada se predak krstio na dan određenog svetitelja i uzeo ga za zaštitnika doma, pa je običaj ostao kroz generacije.

Ako porodica nema takvu tradiciju, svetac se može uzeti na dan kada je osoba krštena. Oni koji nisu kršteni mogu izabrati svetitelja čiji će dan uzeti za svoje krsno ime kada pristupe krštenju. Neki biraju sveca koji je imao posebno značenje u njihovom životu – u teškom trenutku, sretnom događaju ili ličnoj molitvi.
U dogovoru sa parohom, moguće je izabrati svetitelja zaštitnika i započeti slavljenje krsne slave.

Kada i kako se slava preuzima od oca?

Slava je blagoslov doma, zaštitnik ognjišta i pratilac porodice, posebno djece. Zato se mladima koji zasnivaju svoje domaćinstvo savjetuje da preuzmu slavljenje očeve slave ili izaberu vlastito krsno ime ako to žele.

Prve godine nakon osnivanja vlastite porodice, sin dolazi na očevu slavu. Nakon što se slavski kolač presječe, otac predaje sinu jednu četvrtinu kolača iz svoje desne ruke. Poljube se, čestitaju slavljenje, a otac poželi sinu da sa svojom porodicom dugo i u zdravlju slavi krsnu slavu.
Sin taj dio kolača nosi kući i dijeli sa svojom porodicom, a već naredne godine počinje da slavi svog sveca u novom domu.

Ovaj čin simbolizuje prenošenje ognjišta, blagoslova i duhovnog kontinuiteta porodice.