Biti okružen pravim prijateljima znači imati nekog ko vas razumije i kada ćutite, ko ostaje kada svi drugi odu i ko vas ne podsjeća na greške, osim kada to čini da bi vas podigao.

Prijatelji ne dolaze samo da bi ispunili naše vrijeme. Oni imaju moć da utiču na naše vrijednosti, izbore, navike, pa čak i na naš identitet.

Kroz prijateljstva se razvijamo – sa onima koji nas bodre, učimo da vjerujemo u sebe; sa onima koji nas osporavaju, učimo da preispitujemo sopstvene stavove.

Prijateljstvo je mjesto susreta gdje se, u najčistijem obliku, ogleda i snaga i krhkost ljudske prirode. Zato se i kaže da su prijatelji – porodica koju sami biramo.

Ali ta sloboda izbora nosi i veliku odgovornost. Jer, kao što dobar prijatelj može da oplemeni čovjeka, podstakne ga na dobro i podigne kad padne, tako i loše društvo može da ga odvuče u stranputicu, udalji od samog sebe i od vrijednosti koje je gradio čitav život.

O tome koliko su odnosi koje gradimo važni i koliko duboko oblikuju naše biće govori i pravoslavlje. U njemu prijateljstvo nije samo društveni fenomen, već i duhovna kategorija.

Pravoslavna duhovnost podseća da prava prijateljstva treba da budu utemeljena na istini, ljubavi, uzajamnom poštovanju i iskrenoj brizi za spasenje duše drugoga.

Prijatelj koji vas ne podsjeća na Boga, koji ne podstiče vašu dušu na rast, koji ne stoji uz vas u molitvi i tišini, već samo u provodu i površnosti - nije prijatelj u duhovnom smislu.

Jedan od najmudrijih i najuticajnijih svetitelja Crkve, Sveti Jovan Zlatousti, ostavio je snažno upozorenje koje i danas ima svoju punu težinu: "Ništa nije tako opasno kao loše društvo. Jedan pokvareni prijatelj može ti nanijeti veću štetu nego deset neprijatelja.", prenosi Mondo.