Patrijarh Pavle, po sopstvenoj želji, sahranjen je na manastirskom groblju, a u pripremi njegove vječne kuće učestvovalo je i sestrinstvo manastira i građani Rakovice.

Sahrani srpskog patrijarha prisustvovali su, uz najviše crkvene velikodostojnike SPC i drugih pravoslavnih crkava, tadašnji sam vrh Srbije. Duž trase kojom se kretala pogrebna povorka, od Hrama svetog Save, kao i ispred manastira u Rakovici, mnogobrojni vernici i drugi građani odali su poslednju poštu srpskom patrijarhu. Na ispraćaju i sahrani patrijarha Pavla bilo je više od 600.000 ljudi, a skup je protekao dostojanstveno i bez ijednog incidenta.

Patrijarh vaseljenski Vartolomej i čuvar trona Srpske pravoslavne crkve mitropolit Amfilohije služili su, sa episkopima i sveštenstvom, opelo na platou ispred Hrama Svetog Save u prisustvu nekoliko stotina hiljada građana.

"Patrijarh Pavle, duhovni vođa, neumorni zastupnik i čuvar svoje crkve i dobri pastir svoga roda već je pribrojan svojim nezaboravnim prethodnicima", rekao je vaseljenski patrijarh na opelu ispred Hrama Svetog Save. Iako sitan i slabašan tijelom, kako je rekao patrijarh Vartolomej, bio je gigant po načinu razmišljanja i duhu, podigao je teret krsta i stradanja srpskog naroda u iskušenjima posljednjih godina i bio izraz njegovog jedinstva.

Molitvu za pokoj duše patrijarha Pavle sasluživali su i poglavari drugih pravoslavnih crkava, patrijarh Rumunske pravoslavne crkve Danilo, arhiepiskop Albanske pravoslavne crkve Anastasios i mitropolit Pravoslavne crkve čeških zemalja i Slovačke Hristifor. U sabornoj molitvi poglavaru SPC učestvovali su i mitropoliti Ruske pravoslavne crkve, minski i sluckim Filaret, Jerusalimske patrijaršije Isahije, Aleksandrijske patrijaršije Petar i Gruzijske patrijaršije mitropolit Gerasim, a u ime Atinske i Kiparske arhiepiskopije mitropoliti Elasonosa Vasilije i Pafosa Georgije.

Ispred hrama,na platou su, između ostalih, bile i državne delegacije Rusije, Grčke, Vatikana, Kipra, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i drugih zemalja.

Liturgiji u Sabornoj crkvi 2009. godine, prisustvovali su, pored velikog broja vernika, arhijereji Srpske pravoslavne crkve i brojni državnici, visoke crkvene i verske delegacije iz zemlje i inostranstva. Plato ispred Patrijaršije i Saborne crkve, kao i okolne ulice, bili su puni građana koji su u miru pratili liturgiju.

U njegovim posljednjim trenucima kraj uzglavlja mu je bila medicinska sestra Mara Tešić, a 12 godina nakon njegove smrti otkrila je šta je posljednje rekao i kako je izgledao prije smti.

- Za vrijeme boravka njegove svetosti, na VMA je podignuta mala crkvica u kojoj je boravio kada god je mogao. Jednog dana, u toku praznika, moj zadatak trebalo je da bude da ga odvedem u crkvu. Ipak, našla sam se pred tjeskobom koju je, bez riječi, uspio da riješi samo on - rekla je Mara.

Kako ističe, patrijarh Pavle je osjećao druge oko sebe, tačno je znao kako da drugima olakša muke.

- Trebalo je da ga presvučem, stavim u kolica i spustim dolje u crkvicu. Međutim, meni je bilo toliko žao da ga u takvom stanju pomjeram jer je zaista bio nemoćan i bolestan. Bila sam u žestokoj dilemi kako da odlučim da ga ne odvedem u crkvu kada je to čovjek koji je život posvetio vjeri i molitvi. U toj svojoj dilemi prišla sam krevetu i nisam ni izgovorila cijelu rečenicu, a on, uvijek je znao sa kojim mislima dolazim kod njega - ističe ova medicinska sestra.

Prije nego je umro, Mara je prišla patrijarhu i počela da priča. Prišla mu je i postavila pitanje, a onda je on izgovorio posljednje riječi.

- Vaša svetosti, pomozite mi u namjeri da riješim svoju dilemu. A on je rekao samo: "Nemojte me, Maro, umoran sam". To je bilo posljednje, uslijedio je kraj - navodi medicinska sestra posljednje riječi 44. poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Patrijarh Pavle zauvek je sklopio oči tog 15. novembra 2009. godine. Imao je 95 godina.

Dok je bio na samrtnoj postelji imao je 2 želje:

- Nije htio da se omrsi ni kad je bio na samrtnoj postelji, rekao bolničkom osoblju da mu ne daju mrsnu hranu iako su oni smatrali da bi hrana mogla da ga ojača.

- Želio da u pripremi njegove vječne kuće učestvovalo je i sestrinstvo manastira.

Želje su mu bile uslišene.