Sveti Zosim i Jakov, čije mošti počivaju u manastiru Tumane, poznati su kao veliki čudotvorci. Vjerni vjeruju da su učinili da mnogi ljudi ozdrave i pronađu mir, iako je to u prvi mah izgledalo gotovo nemoguće.

U pravoslavnom kalendaru, dan Svetog Zosima obilježava se 21. avgusta, na osnovu odluke Sabora SPC iz 1992. godine, kada su među srpske svetitelje unijeta i imena devetorice Sinaita, među kojima i Zosim Tumanski.

On se naziva i Zosim Sinait, jer je pripadao grupi monaha isihasta koji su u vrijeme kneza Lazara došli u Srbiju.

Istog datuma, 21. avgusta, slavi se i noviji svetitelj – prepodobni otac Jakov. Iako je sahranjen 1946. godine na monaškom groblju u Tumanu, svetost njegovih moštiju otkrivena je tek u novije vrijeme. Vjernici mu se jednako mole za pomoć i iscjeljenje.

Danas narod iz svih krajeva pritiče u manastir Tumane, tražeći od svetitelja lijek za bolesti i izbavljenje od nevolja. U redovima za molitvu može se vidjeti svako, a mnogi, primivši utjehu i blagoslov, odlaze iz manastira kao novi ljudi.

U manastirskom ljetopisu zapisani su brojni slučajevi čudesnih isjeljenja – od teških bolesti poput karcinoma i leukemije, preko problema sa bezdetnošću, pa sve do oslobađanja od nečistih sila. Svetitelji, vjeruju mnogi, i danas pomažu onima koji im se iskreno mole.

Legenda o smrti Svetog Zosima

Uz Zosima se vezuje i potresna legenda. Vjeruje se da ga je, nehotice, ubio Miloš Obilić, slavni kosovski junak. U lovu je ispalio strelu, misleći da gađa divljač, a kada je prišao, ugledao je monaha Zosima. Prenio ga je na mjesto današnje manastirske crkve, gdje je ranjeni svetitelj izgovorio riječi: "Tu mani me". Po tome je, kaže predanje, i manastir dobio ime – Tumane.

Na dan njihove proslave, vjernici se mole ovim čudotvorcima za zdravlje, mir i blagoslov.

Prepodobni i bogonosni oci naši Zosime i Jakove, životom svojim na zemlji posvjedočili ste Hrista. Odričući se od privremenih blaga, naslijedili ste vječna. Tajnom bogomislija osveštali ste sebe. Slobodom svojom izabrali ste Carstvo Božije, radi koga pretrpeste sve nedaće života.

Stekavši smjelost, kao prijatelji Gospodnji i sažitelji svetih u Raju, i nas nedostojne spomenite, da u danu vječnoga suda, sa posljednjima obretemo milost Božiju. I u vrijeme zemnoga bivstvovanja našeg, naučite nas primjerom svetim, kako da pravilno ispovijedamo istinitoga Boga i živimo kako je ugodno Njemu, slaveći ga u Trojici, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i u vjekove vjekova. Amin.

O čudesni i bogonosni oci naši Zosime i Jakove, molitveno zastupite sve one koji vam pritiču sa ljubavlju, znajući da ste stekli smjelost pred Bogom. Ne otpustite bez utjehe nikoga od malih Hristovih slugu, koji vam vape, stradanjima i bolestima mnogim ophrvani.

Darujte im po blagodati kojom vas ukrepi Gospod, da utješeni i ohrabreni dođu do poznanja istine i postanu udionici stada odabranoga. Da, utjelovljeni u svetim tajnama zajednici Crkve, nasljede vječna dobra i naslađuju se gledanjem lica Božijeg, slaveći i u vrijeme zemnoga života Boga u Trojici, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i u vijekove vjekova. Amin.