Praznik je posvećen sjećanju na događaj Hristovog preobraženja na gori Tavor, kada on najavljuje svoje potonje stradanje i slavu.

To je nepokretni praznik i svake godine se obilježava 19. avgusta. Pada uvijek u vrijeme Gospojinskog posta, pa su zato posne i pravoslavne trpeze.

U narodu se kaže da od tog dana priroda počinje da se mijenja – vrućine polako popuštaju, noći postaju hladnije, rijeka je sve hladnija, a lišće počinje da žuti i opada.

Prema rasprostranjenom vjerovanju, na Preobraženje ne valja preko dana spavati, jer ko tog dana odspava, preobraziće se, pa će cijele godine biti pospan, a smatra se i da na ovaj praznik nije dobro plakati jer će taj plač preći u naviku.

Veliki broj pravoslavnih hramova u Srbiji posvećen je ovom prazniku, a među njima su najpoznatije crkve Preobraženja u Beogradu, Pančevu, Sokobanji, Smederevskoj Palanci i preobraženjski manastir u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, srpskoj Svetoj Gori.

Kako kaže hrišćansko predanje, Preobraženje Gospodnje posvećeno je trenutku kada se Hristos na gori Tavor pred apostolima preobrazio i zasijao kao sunčeva svjetlost, a tom prilikom su se pored Hrista ukazali starozavetni proroci Mojsije i Ilija koji su razgovarali sa njim o smrti koja ga čeka u Jerusalimu.

Jednoga dana, treće godine propovijedi na zemlji, Isus radi molitve povede apostole Petra, Jakova i Jovana na goru Tavor, a oni su važili za trojicu najljubljenijih apostola.

Dok se molio, njegovo lice se izmjeni i zasija kao sunce, a odjeća postade sjajna i bijela kao snijeg, kaže Biblija i tako se on preobrazi pred njima, čime se prvi put božanska priroda Isusova učinila vidljivom.

Preobraženje se u Pravoslavlju ubraja u 12 velikih Hristovih praznika, a sam praznik je poznat i kao ljetnje Bogojavljenje, jer su se i tada otvorila nebesa i začuo glas Boga Oca.

Prema narodnom predanju, počinju da se preobražavaju i gora i voda, najavljujući skoru jesen.

Vjeruje se da se, uoči praznika, na nebu otvaraju "Božja vrata" na kojima se pojavljuje sam Gospod i ispunjava želje.

U crkvama, na kraju svetih liturgija, osvještava se grožđe i dijeli narodu, u znak zahvalnosti Bogu na plodovima koje daje zemlja, a u krajevima gdje nema grožđa, drugo voće.

Brojni su hramovi posvećeni ovom prazniku, u mnogim mjestima održavaju se saobori. Na današnji praznik se Srbi u Mađarskoj masovno okupljaju.

Narodni običaj je da žene uoči Preobraženja vežu crveni ili bijeli konac oko ruke i požele želju, ako se konac ne prekine u toku dana, želja će se ispuniti.

Svaki praznik i njegovi običaji vezani su i za godišnje doba, a u narodu se obično kaže da od Preobraženja uglavnom više nema velikih vrućina.

U narodu se slavi Preobraženje kao prelaz iz ljetnjeg u zimski period, kad vazduh i voda postaju hladniji, lišće počinje da žuti i sve u prirodi što je do tada bujalo, polako vene.

Na Preobraženje se preobražava list u gori i kamen u vodi, lišće počinje da žuti i opada, a voda biva hladnija, na Preobraženje se i nebo, u gluvo doba noći, tri puta preobražava.

Već oko Preobraženja prolaze nesnosne vrućine i vrijeme postaje hladnije, naročito noću, zbog te promjene u prirodi nastala je u narodu izreka "Preobraženje je, preobražava se i gora i voda".

Preporučuje se da se tog dana prvi put proba grožđe – kao simbol blagoslova i novog početka.

Vjeruje se da ako je na Preobraženje lijepo vrijeme, naredne godine neće biti dobra letina, ako je dan oblačan ili kišovit – očekuje se plodna godina.

U žitijima svetih Ave Justina navodi se da Hristos čini sve radi našeg dobra, ne tražeći ništa za sebe.

"On neprekidno čini, eda bismo se, prožeti blagodarnošću, preobrazili iz grešnika u pravednike, i iz svetoljubaca u bogoljupce", navodi se u tim žitijima.

(Telegraf.rs/Tanjug)