Uvijek je pravi trenutak da se osvrnemo na njegove poruke - iskrene, jednostavne, a opet duboke do suštine. One nisu samo pobožne floskule, već oštri mačevi koji razaraju lažne vrednosti i pozivaju na istinsku ljudskost.

Ljubav kao najveća vrijednost

"Ljubav je najviša vrlina. Sve što čovjek deli s drugima smanjuje se, osim ljubavi. Što je više dajete, više je imate!"

Patrijarh Pavle podsjeća da prava vrednost nije u onome što posjeduješ, već u onome što nesebično daješ. Ljubav nije bankovni račun koji se prazni; ona je izvor koji se ne presušuje, čak ni kad je dijeliš s drugima.

Kratkotrajnost zla i trajnost dobrote

"Ne zaboravimo nikad da je zlo uvek kratkog veka i samo naizgled uspješno i blistavo. Zato na zlu, lukavstvu, prevari ne treba zasnivati ništa, pogotovo ne život."

Ova izjava je najdirektniji poziv da se ne povodimo za lažnim sjajem. Zlo, ma koliko prividno moćno, je prolazno i prazno. Patrijarh nas podsjeća da je temelj života samo ono što je trajno: iskrenost, dobrota, istina.

Opasnost od gubitka sopstvene ljudskosti

"Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi."

Ova rečenica je i upozorenje i ogledalo. Lakše je optužiti druge za neljudskost nego se suočiti s mogućnošću da u nama samima tinja zlo. Svaka društvena tragedija kreće od lične moralne krize. Patrijarh Pavle nas suočava s pitanjem: da li smo spremni da ostanemo ljudi čak i onda kada nam je najteže?

Život i smrt - vrijednost ljudskog postojanja

"Kad se čovjek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da kad umre, cijeli svet plače, a samo on se raduje."

Ovo je možda najmoćnija, najhrabrija izjava patrijarha Pavla. Pojednostavljeno, kaže: tvoj život treba da bude takav da ostaviš trag koji boli sve koji te vole, ali da ti sam budeš spokojan. To nije samo filozofska misaona vježba, već etički imperativ koji nameće ličnu odgovornost za svaki trenutak postojanja.

Odgovornost prema vremenu i sebi

"Čovjek ne može da bira vreme u kom će se roditi i živjeti - od njega ne zavisi ni od kojih roditelja ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će postupati u datom vremenu: da li kao čovjek ili kao nečovjek.

Ova misao ruši izgovore i otvara vrata potpunoj slobodi izbora, a to je upravo ono što nas definiše kao ljude. Ne možeš promijeniti okolnosti, ali možeš promijeniti sebe u njima. Patrijarh nas uči da je prava snaga u ličnoj integritetu i hrabrosti da izabereš dobro i ljudsko, bez obzira na spoljne pritiske.

Stabilnost kroz unutrašnju snagu

"I sebi i drugima kažem: mene može da ponižava ko god hoće, al' da me ponizi, nema čovjeka na ovom svijetu sem jednog, a to sam ja. Kad to zna, čovjek ima stabilnost."

U svijetu gdje se dostojanstvo često gubi u igri moći i manipulacije, ova izjava je oličenje unutrašnje slobode. Patrijarh Pavle nam poručuje da prava snaga nije u spoljnim okolnostima, već u onome kako mi sami percipiramo i čuvamo svoje dostojanstvo.

Dobro i grijeh - dualnost ljudske prirode