Partenijus Tarner odrastao je u porodici američkog vojnog oficira i tokom djetinjstva često se selio. Bio je protestant i u mladosti je slijedio hrišćanstvo u njegovom zapadnom obliku, ali već tada je osjećao da mu nešto nedostaje. Studirao je umjetnost i filozofiju na koledžu, gdje se sve dublje zaljubljivao u duhovnost, post i molitvu — elemente koje nije mogao da pronađe u tradicionalnim protestantskim zajednicama.

"Zapadno hrišćanstvo mi nije pružalo onaj osjećaj dubine i mistike koju sam tražio. Osjećao sam prazninu, i znao sam da postoji više od toga", rekao je u jednom intervjuu.

Sudbonosni susret sa pravoslavljem

Dok je živio na Havajima, poželio je da nauči grčki jezik. To ga je dovelo u kontakt sa grčkom pravoslavnom crkvom. Nije ni slutio da će taj prvi susret sa liturgijom, ikonama i duhom pravoslavlja potpuno promijeniti tok njegovog života.

"Kada sam ušao u pravoslavnu crkvu, osjetio sam mir kakav ranije nikada nisam doživio. Bilo je to svjetlo sa Istoka koje me potpuno obuzelo", rekao je Partenijus.
Zajedno sa suprugom počeo je da posjećuje pravoslavna bogosluženja i učestvuje u životu crkvene zajednice. Iako je tada još uvijek bio protestantski pastor, postajalo mu je jasno da njegovo duhovno srce pripada pravoslavlju.

Život u Americi, ali srcem u pravoslavlju

Po povratku s Havaja, Partenijus i njegova supruga selili su se u San Francisko, a zatim u Tenesi, gdje su otvorili pravoslavnu knjižaru i kafić. Knjižara je postala centar okupljanja za mnoge pravoslavce i radoznale Amerikance koji su željeli da saznaju više o istočnom hrišćanstvu.

"Naš mali lokal je bio više od mjesta za kupovinu — postao je misijska tačka, mjesto razgovora, razmjene i duhovnog rasta", sjeća se Partenijus.

Srpska pravoslavna crkva i novo poglavlje

U Tenesiju je upoznao oca Bojana iz Srpske pravoslavne crkve Svete Petke u Nešvilu. Ubrzo nakon penzionisanja, pozvan je da se priključi radu u toj crkvi i postane sveštenik. Taj trenutak je označio zvaničan prelazak Partenijusa Tarnera iz protestantskog pastora u pravoslavnog sveštenika — srpskog popa.

Danas nosi mantiju sa ponosom, služi liturgiju, propovijeda, krštava i vjenčava vernike Srpske pravoslavne crkve u Americi, i aktivno učestvuje u duhovnom životu zajednice.

Odluka koja je izazvala pažnju

Iako je njegova priča naišla na oduševljenje u mnogim pravoslavnim krugovima, kod nekih Amerikanaca izazvala je čuđenje. Kako neko, ko je bio duboko ukorijenjen u protestantskoj vjeri, može tako radikalno da promijeni pravac? Partenijus je na to jednostavno odgovorio:

"Osjetio sam istinu. A kada jednom nađeš istinu, nema povratka."

Poruka svima koji traže

Partenijus vjeruje da sve više Amerikanaca, razočaranih komercijalizacijom i površnošću moderne religije, počinju da se okreću pravoslavlju. Srpska crkva u Nešvilu postala je dom za mnoge obraćenike, a Partenijus je živi dokaz da prava vjera prevazilazi geografiju, jezik i kulturu.

"Bog nas ne bira prema pasošu, već prema srcu. I ako srce iskreno traga za Njim, naći će put — pa makar vodio i preko okeana, do Srbije."

(Stil)