Tiho bi se prekrstila pred ikonostasom, prišla svijećnjaku, izvadila sitninu iz džepa i kupila samo jednu, najmanju svijeću. Stavila bi je pred ikonu Presvete Bogorodice, šaputala nešto i odlazila uz riječi: „Mama me čeka“.

Otac Igor, koji je u ovoj hladnoj i staroj crkvi služio četrnaest godina, počeo je da brine. Parohijani, predvođeni babom Klavom, ubrzo su počeli da šapuću o tome kako je dijete zapušteno i samo. Kada je jedne nedelje na njenoj ruci uočio veliku ljubičastu modricu, sveštenikom je ovladala strepnja. Sumnje u zlostavljanje i zanemarivanje nisu mu dale mira, pa je u svojoj svesci već počeo da ispisuje brojeve službi za zaštitu djece. Ipak, odlučio je da prije donošenja zaključaka sam provjeri o čemu se radi.

Praćenje i suočavanje sa realnošću

Pete nedelje, nakon što je Rima obavila svoj tihi ritual i kupila hljeb i mlijeko u obližnjoj prodavnici, otac Igor ju je diskretno pratio do Sovjetske ulice. Tamo, na betonskim stepenicama žute petospratnice, zatekao je prizor koji je potpuno srušio njegove pretpostavke.

Na stepeništu je sjedila Rimina majka. Žena umornog lica, u prevelikoj radnoj jakni, sa crvenim i ispucalim rukama od teškog fizičkog rada. Sjedila je tu jer su joj noge otkazale od umora nakon što je tog jutra čistila i prala podove u prodavnici. Rima joj je odmah pritrčala, predala kusur i namirnice, pa sjela pored nje, tražeći majčinu toplinu.

Otac Igor je iza ugla zgrade posmatrao dvije figure. Shvatio je da bordo jakna nije pozajmljena, već kupljena veća da bi trajala, a da je ranac majka sama sašila svojim grubim rukama. Nije bilo ni govora o pijanstvu ili batinama – modrica je bila tek običan dječiji pad sa trošnog tobogana.

Borba za život i srećan kraj

Kada je otac Igor konačno razgovarao sa Rimom, djevojčica mu je kroz suze ispričala bolnu porodičnu istoriju. Otac joj je preminuo od karcinoma kada je imala samo dvije godine, a pet godina kasnije ista bolest – karcinom dojke – dijagnostikovana je i njenoj majci. Uprkos iscrpljujućim terapijama i povratku bolesti, majka je morala da radi najteže poslove kako bi prehranila porodicu i kupila lijekove. Rima je u crkvu dolazila da moli Bogorodicu za snagu i zdravlje svoje majke.

Potresen ovom pričom, otac Igor je odlučio da ne sjedi skrštenih ruku. Pokrenuo je veliku humanitarnu akciju u cijelom kraju. Zahvaljujući solidarnosti parohijana i komšija, brzo su prikupljena sredstva za majčino liječenje. Dok je ona boravila na terapijama, o maloj Rimi se brinuo sam sveštenik. Nakon tri mjeseca intenzivne borbe i liječenja, majka se uspješno oporavila i pobijedila opaku bolest, piše Stil.