Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju praznik posvećen Svetom Akili, jednom od sedamdesetorice apostola. Njegov život, ispunjen putovanjima, predanjem vjeri i na kraju mučeničkom smrću, ostaje vječiti primjer nepokolebljive odanosti hrišćanskim idealima. Evo zašto mu se treba moliti.

Od Rima do Korinta: Susret sa Svetim Pavlom

Sveti Akila, rodom Jevrejin, živio je u Italiji sa svojom suprugom Priskilom. Usled naredbe cara Klaudija o progonu svih Jevreja iz Rima i Italije, Akila se preselio u Korint. Tamo je pronašao utočište i upoznao apostola Pavla, koji je boravio u njihovom domu godinu i po dana. Tokom tog perioda, Akila i Priskila prihvatili su Hristovu vjeru i krstili se, započevši tako svoje duhovno putovanje kao saradnici apostola Pavla.

Odanost vjeri i apostolska djelatnost

Vođeni gorljivom revnošću za Hristovu vjeru, Akila i Priskila otpratili su apostola Pavla do Efesa, gdje su mu nastavili pomagati u njegovom apostolskom djelovanju. Apostol Pavle je, pišući Prvu poslanicu Korinćanima iz Efesa, s ljubavlju i poštovanjem pomenuo Akilu i Priskilu, što svjedoči o njihovoj velikoj odanosti i posvećenosti.

Nakon smrti cara Klaudija, Jevrejima je bilo dozvoljeno da se vrate u Italiju, te su se Akila i Priskila ponovo nastanili u Rimu. Apostol Pavle, pišući Poslanicu Rimljanima iz Korinta, nije zaboravio svoje vjerne prijatelje i saradnike, pozdravivši ih riječima punim zahvalnosti za njihovu nesebičnu pomoć i žrtvu.

Episkop i mučenik: Život posvećen širenju vjere

Kao episkop, Akila je neumorno radio na širenju Hristove vjere. Krštavao je mnoge ljude, prosvećivao ih vjerom, rušio idole i paganske običaje, gradio hramove i postavljao sveštenike, šireći slavu Sina Božijeg među narodom. Njegova posvećenost i djelovanje nisu ostali nezapaženi, a na kraju svog ovozemaljskog života, Akila je postradao od ruku ozlojeđenih neznabožaca, preselivši se u carstvo Hristovo.

Na ovaj sveti dan, vjernici se okupljaju u crkvama, pale svijeće i upućuju molitve Svetom apostolu Akili, sjećajući se njegove nepokolebljive vjere i velikih djela. Njegov život i žrtva ostaju vječiti uzor hrišćanskog života i vjernosti, podsjećajući sve na važnost istinskog predanja Bogu i Hristovom putu, piše Ona.