Uvijek postoji taj trenutak pred put – bilo da odlazite na dalek put avionom, krećete kolima ka planini, ili samo prelazite nekoliko stotina kilometara da biste posjetili drage ljude. U torbi su karte, flašica vode, možda i neka amajlija. A srce? U njemu – molitva.

Iako živimo u vremenu brzine, kada se destinacije broje u satima, a ne danima, čovjekova potreba da bude zaštićen na putu nije nestala. Jer putevi, i oni stvarni i oni duhovni, često kriju nepoznato. I baš zato, vijekovima se u pravoslavnoj tradiciji prenosi molitva za one koji putuju jednostavna, a snažna. Riječi koje, kako se vjeruje, prizivaju Anđela da ide uz vas.

Tropi i kondak: Staroslavenski obrasci zaštite

U crkvenom bogosluženju, prije svakog puta vjernici se oslanjaju na tropare i kondake – kratke pjesničke forme koje sadrže duboku teologiju i molitvenu snagu.

Tropаr (glas 2):

„Ti koji si Put i Istina, Hriste, pošalji za saputnika Anđela Svoga slugama Svojim sada, kao nekada Toviji, da ih čuva i nepovredne sačuva na slavu Tvoju, od svakoga zla, u svakoj dobroj sreći – molitvama Bogorodice, jedini Čovekoljupče.“

Ova molitva podseća da Hristos nije samo istina – već i sam put. Onaj koji je hodio zemljom, koji je bežao u Egipat, išao s učenicima – i koji zna svaku stazu koju ćete preći.

Kondak (glas 2):

„Luki i Kleopi saputnik bio Si – hodi sada zajedno sa slugama Tvojim koji da putuju žele, od svake ih zle napasti izbavljajući. Jer Ti, kao Čovekoljubac, sve možeš.“

Ove riječi nas vraćaju na put ka Emausu, kada su se učenici, očajni i izgubljeni, iznenada susreli sa Hristom – i srce im je prepoznalo Istinu, iako oči nisu.

Glavna molitva: Prizivanje Anđela čuvara na svaki korak

Prije nego što krenete na put – bilo duhovni, bilo zemaljski – ova molitva se izgovara iz dubine srca:

„Gospode Isuse Hriste, Bože naš, Koji si putovao s Josifom i Presvetom Majkom u Egipat, i bio saputnik Luki i Kleopi – budi i sada sa nama. Pošalji Anđela da nas čuva od svakog zla, vidljivog i nevidljivog. Povedi nas, upravi nas, sačuvaj i vrati nas kući u miru.“

U molitvi se pominje i Tobija, starozavetni mladić kome je Bog poslao Anđela u liku čoveka da ga prati na putu. I to je slika – Božija briga se često događa nevidljivo, ali uvek tačno.

Zašto ovu molitvu treba znati napamet (ili nositi sa sobom)?

Zato što nije vezana za oblik puta – već za dubinu povjerenja. Bilo da putujete avionom, autobusom, brodom, biciklom ili pešice – srce koje se prekrsti i izgovori ove riječi, vjeruje da nije samo.

Posebno se ova molitva čita prije velikih putovanja, pred ispraćaj djece na ekskurzije, pred odlazak na posao u drugi grad, ili kad neko odlazi u vojsku, bolnicu, na nepoznat put.

Duhovna sigurnost koja se ne mjeri kilometrima

U svijetu u kojem nas štite sigurnosni pojasevi, osiguranje, brojevi telefona i GPS – ponekad je najvažnija zaštita upravo ono što se ne vidi. Riječ, vjera, znak krsta i molitva.

I baš zato, ovu molitvu vrijedi zapisati, sačuvati u novčaniku, prepisati na papir ili zapamtiti.

Jer svaki put je lakši – kada znate da ne hodate sami, piše Ona.rs.