Sutra, 30. juna, pravoslavni vjernici širom Srbije i svijeta obilježavaju praznik Svetih mučenika Manuila, Savela i Ismaila – trojice hrabrih braće i svetitelja iz 4. vijeka. Njihova priča svjedoči o nepokolebljivoj vjeri, istrajnosti i hrabrosti u vremenu kada je hrišćanstvo bilo pod velikim pritiskom.

Manuil, Savel i Ismail rođeni su u Persiji, u porodici duboko ukorijenjenoj u hrišćanskim vrijednostima. Tokom djetinjstva vaspitavani su u duhu hrišćanstva i kršteni, a uprkos tome što su zauzimali visoke položaje u persijskoj upravi, ostali su vjerni Hristu. Bili su činovnici na dvoru persijskog cara Alamundara.

Kada ih je car poslao u Rim na pregovore s carem Julijanom Otpadnikom, njihova vjera nije posustala ni pred najvećom opasnošću. Tokom svetkovine koju je Julijan organizovao u čast idolima, Manuil, Savel i Ismail odbili su da učestvuju u obredu. Objasnili su da dolaze kao izaslanici mira i da ne mogu da se klanjaju mrtvim idolima, jer su hrišćani i to smatraju nedostojnim.

Zbog njihove čvrste i javno izražene vjere, car Julijan ih je zatvorio, mučio i na kraju osudio na smrt. Pogubljeni su 362. godine. Njihovo stradanje ubrzo je dobilo simboličku težinu: car Alamundar, ogorčen zbog njihove smrti, porazio je rimsku vojsku Julijana Otpadnika.

Na ovaj praznik, Crkva nas podsjeća na riječi iz besjede:

„Kako čovjek može sakriti istinu pred tolikim svjedocima istine? Ništa lažnije nema od laži. Ko laže, laže Duhu Božjem, a Duh Božji ostavlja lažljivca u tami i smrti.”

Ove riječi nas pozivaju da čuvamo istinu i vjeru, jer Bog vidi sve – i ono što je u nama, i ono što je van nas.