Uoči 28. juna, praznika Svetog Vida, srpski narod od davnina poštuje dan i noć koji mu prethode – 27. jun – kao vrijeme moćnih običaja, snova, gatanja i zaštite.


U mnogim krajevima Srbije vjeruje se da upravo noć pred Vidovdan „otvara oči“, da tada možemo naslutiti budućnost, prizvati sreću, iscijeliti oči – i duhovno i tjelesno. Ta noć, kažu stari, „nije obična“ – to je noć kada vidiš ono što se ne vidi.


Najvažniji simbol ovog dana jeste vidovčica – biljka sićušnog, ali prelijepog crvenog cvijeta (u nekim krajevima i modrog), za koju se vjeruje da ima moć da ojača vid i otvori unutrašnje spoznaje. Narodna imena za nju su: vidić, vidičnjak, vidova trava, vidičica…


U Šumadiji i drugim krajevima postoji običaj da djevojke u zoru 27. juna, prije nego što sunce izađe, odu u prirodu i beru ovu biljku.

Kako se priprema?


U zemljanu posudu sipa se svježa bunarska ili izvorska voda. U nju se stavi vidovčica, grančica bosiljka i po želji malo ruzmarina. Ostavlja se na prozoru ili u dvorištu da prenoći pod vedrim nebom.

Kako se koristi?


Ujutru se svi ukućani umivaju redom – od najstarijeg do najmlađeg, a trudnice posljednje, da bi im porođaj bio lak.


Ova voda se takođe može posipati po uglovima kuće i u dvorištu – za pročišćenje i zaštitu doma.

Molitva i bajalica pred spavanje


U narodnom predanju postoji molitva koju neudate djevojke izgovaraju pred spavanje, stavljajući struk vidove trave pod jastuk, vjerujući da će im se u snu javiti suđeni:


„Sveti Vide neviđeni, dođi dragi, suđeni, dođi noćas u moj san, dođi na moj prvi sastanak.“


Ova bajalica se šapatom izgovara bez svjedoka, u tišini sobe.

“Vidi, Vido, kako pletem” – početak ručnih radova


Ujutru, nakon umivanja, djevojke i žene uzimaju konac, iglu ili vreteno i počinju da pletu, vezu ili šiju, govoreći:


„Vidi, Vido, kako pletem! Vidovčice, po Bogu sestrice – što očima ja vidjela, to rukama i stvorila!“


Vjeruje se da ovim činom prizivaju vještinu, blagostanje i mir u budućem domu.

Iznošenje stvari da se „provjetre“


Na dan pred Vidovdan iz kuće se iznose:



  • sve crvene stvari (marame, kaiševi, dijelovi narodne nošnje) – da se „oslobode zlih sila“




  • kese s novcem – da „ugledaju svjetlo“ i donesu finansijsku plodnost




  • papiri, obligacije, tapije – da se „provjetre“ i ne izgube vrijednost




Čak se i stare slike i ikone iznose da na suncu „osnaže svjetlost“, jer se vjeruje da ono što vidi sunce – ne može da istruli, zamrači ni nestane.

Veče ćutanja i unutrašnjeg smiraja


Od zalaska sunca 27. juna do svanuća Vidovdana, preporučuje se post, tišina i duhovna sabranost. U mnogim domovima pali se jedna svijeća, obično na prozoru, i ne gasi se do zore.


Govori se tiho, ne pjeva se, ne psuje, ne ulazi se u svađe. Narod vjeruje da u to vrijeme:


„Duše stradalnika Kosova šetaju kroz noć i slušaju srca živih.“

Proročki snovi – šta donose i kako ih tumačiti


Vjeruje se da su snovi noć uoči Vidovdana proročki. Ljudi koji poste, ćute i mole se imaju najveće šanse da sanjaju ono što im je sudbinski namijenjeno.

Simbol u snu – Narodno značenje:




  • Voda – čista: zdravlje i blagodat; mutna: prepreke




  • Ptica – ako sleti na rame: stiže ljubav




  • Dren – dug život, snaga




  • Bosiljak – srećan brak, veselje u kući




  • Oči – otvorene: prosvetljenje; zatvorene: neka istina vam izmiče




Snovi se ne prepričavaju do kraja Vidovdana, jer se vjeruje da će se „rasuti i zaboraviti“.

Hrana i post


Na dan pred Vidovdan mnogi poste na vodi ili uz veoma skromnu trpezu – bez mesa, mlijeka i masnoće. Priprema se jednostavno jelo, često od žita, prosa, koprive ili graška.


Ne pije se alkohol. Hrana se dijeli sa siromašnima i komšijama, uz izreku:


„Danas sve oči gledaju – i nebeske i ljudske.“

Šta ne treba raditi dan pred Vidovdan




  • Ne treba kositi, orati, sjeći drva ili galamiti




  • Ne izgovaraju se teške riječi, posebno ne na djecu




  • Ne spaljuju se trave ni đubre – da se „ne zadimi godina“




  • Ne kreće se na put ako nije neophodno – dan je za mir




Zaštita doma: bosiljak i vidovka


Veče pred Vidovdan uzima se struk bosiljka i vidove trave, vezuju se crvenom vunicom i kače iznad ulaznih vrata. Vjeruje se da štite kuću od zlih očiju, bolesti i ogovaranja.


U nekim mjestima, ako tada zagrmi, domaćin tri puta izgovori:


„Tresni, grome, pa otjeraj zlo do Rime.“

Duhovni smisao večeri pred Vidovdan


Ova noć u narodnoj svijesti nije samo uvertira u dan Kosova, već duhovni prag godine. Vjeruje se da tada Bog „šapće“, a čovjek može da ga čuje – ako umiri srce.


To je noć u kojoj se ne viče, ne galami, ne trči, jer istina dolazi polako, tiho, s vjetrom i rosom. U takvoj tišini, kažu, duša vidi ono što danima ne uspijeva da sagleda.

Noć kada se snovi zapisuju u nebo


Dan pred Vidovdan, prema srpskom narodnom vjerovanju, nije samo vrijeme za bajalice i običaje – to je duhovni trenutak naroda, vrijeme kada se gleda duboko u sebe, kada se priroda otvara, snovi govore, a biljke dobijaju moć, piše Ona.


Ko poštuje ovaj dan, vjeruje se, dobiće bistrinu vida, čistoću duše i putokaz za ono što dolazi.


BONUS VIDEO