Zašto najbolji prijatelj ne treba da vam bude kum: Većina griješi, a upozorenje sveštenika je iznenadilo sve

Saznajte šta crkva zapravo savjetuje pri izboru kuma i zašto bi trebalo dobro da razmislite prije odluke.

Prijateljstvo nije što i kumstvo, rekao je otac Dušan pa objasnio i zašto. Kršteni kum u pravoslavlju ima veoma važnu duhovnu i društvenu ulogu. On nije samo svjedok čina krštenja, već duhovni roditelj djetetu koje se krštava.

Kum preuzima obavezu da duhovno vodi i pomaže djetetu u veri i životu. Tokom krštenja, on se odriče đavola i ispovijeda vjeru u ime djeteta, ako je ono malo. Kumstvo stvara trajnu vezu između dvije porodice, i kum se poštuje kao član porodice – često se kaže da je "kum iznad rođenog brata“, a važi i ona da "kum nije dugme".

Danas je sve češće običaj da se za kuma uzima najbolji prijatelj, međutim, sada upokojeni otac Dušan Kolundžić jednom prikom je objasnio da to ne smije, a nije ni dobro, da bude kriterijum za izbor kuma.

"Da bi neko bio kum, nije dovoljno da je sam kršten i nominalno pripada pravoslavnoj vjeri, nego da je ličnost od povjerenja, čistog života i zrelog doba. Prema ovakvom značaju kumstva, razumljivo je zašto se Crkva borila protiv sujevernog običaja, poznatog i iz narodnih pjesama, da roditelji kojima se djeca ne drže, polažu novorođenče na raskršće, pa ko prvi naiđe da ga uzme za kuma", isticao je otac Dušan pa podsjetio i na riječi Svetog Simeona Solunskiog da "treba paziti da vosprijemnici budu pobožni i gotovo učitelji vjere".

Pored ovih osobina kuma, patrijarh Pavle navodi, kaže, i da kumovi ne mogu biti "ni oni koji sami imaju nekrštenu djecu, jer ako krštenjem ne žele spasenje svom djetetu, kako u tome mogu učestvovati i pomagati tuđem".

"Naš narod je, od samog početka primanja hrišćanstva, veoma cijenio kumstvo i za kumove svojoj djeci birao čestite i poštene ljude, osvedočene hrišćane. Kumovanjem na krštenju ulazi se i u duhovno srodstvo, koje počinje od kuma, kumčeta i kumčetovih roditelja, i ide svo do sedmog stepena, kao i krvno srodstvo. Zato i nije, u našem narodu, uobičajeno da kumuju bliži srodnici, da ne bi dolazilo do preplitanja duhovnog i krvnog srodstva. Kumstvo je u našem narodu u izuzetnom poštovanju. Razumije se da ovo izuzetno poštovanje i čast koji se ukazuju kumu, proizilaze iz ozbiljnih obaveza koje kum prima na sebe u toku Čina krštenja."

"U savremenim okolnostima kumovi su često i razdvojeni pa takvo kumstvo često ne može da odgovori svojoj najznačajnijoj namjeni: da kum bude učitelj života i vjeroučitelj svome kumčetu, da pazi na njegovo fizičko i moralno uzrastanje, a ne da ga jednom ili dva puta u godini daruje igračkama i slatkišima. Ne treba miješati kumstvo i prijateljstvo. Mnogi su pogriješili kad su najboljeg prijatelja uzeli i za djetinjeg kuma. Prijateljstvo nije što i kumstvo. Sa prijateljem se možeš viđati svaki dan, možeš se sa njim i sporečkati, a često dođe i do raskida prijateljstva. Sa kumom se ne može tako postupati. Kum treba da bude blizu, da bi mogao pratiti život kumčeta, ali ipak ne suviše blizu, da ne postane "običan", rekao je otac Dušan pa objasnio:

"Posjeta kuma kumovskoj familiji i kumčetu treba uvijek da bude izuzetna, u kuću ne dolazi običan gost ili komšija, već duhovni roditelj kumčeta."