Ovaj praznik ujedno je i manastirska slava manastira Svetog Prohora Pčinjskog, čija istorija, prema predanju, traje više od 950 godina. Brojni vjernici na ovaj dan dolaze u svetinju kako bi se pomolili za zdravlje, mir i dobrobit svojih najmilijih.

Prema narodnom vjerovanju, pred moštima svetitelja dešavala su se brojna čuda, a ljudi su dolazili tražeći utjehu, ozdravljenje i pomoć u životnim nevoljama.

Ko je bio Prepodobni Prohor Pčinjski?

Prepodobni Prohor Pčinjski živio je početkom 11. vijeka. Još kao mladić odlučio je da se posveti isposničkom životu, najprije u nagoričkom kraju, a potom je utočište pronašao na planini Kozjak.

Prema predanju, više od 30 godina proveo je u samoći, sve do susreta sa budućim vizantijskim carem Romanom IV Diogenom, koji je lovio u kozjačkim šumama.

Prateći ranjenu srnu, vizantijski plemić slučajno je stigao do pećine u kojoj je živio monah Prohor. Isposnik mu je tada prorekao da će postati car.

Kada je zaista došao na prijesto, Diogen je, prema legendi, u snu ponovo vidio Prohora, koji mu je rekao: „Ti si zaboravio mene starca“.

Car je potom otišao na Kozjak u potrazi za pećinom u kojoj su se sreli. Nakon duge potrage pronašao je pećinu i posmrtne ostatke monaha.

Prema predanju, kada je car pokušao da prenese Prohorove mošti u crkvu u Starom Nagoričanu, one su ostale kao prikovane za zemlju. Zbog toga je odlučeno da se na tom mjestu podigne mala crkva od riječnog kamena, u koju je položeno tijelo svetitelja.

Više od dva vijeka kasnije, nad tom crkvom je kralj Milutin podigao veću bogomolju.

Narodna vjerovanja i običaji

Prema crkvenom i narodnom predanju, iz moštiju Svetog Prohora Pčinjskog neprestano ističe sveto miro, zbog čega brojni vjernici dolaze u manastir kako bi se poklonili svetitelju.

U narodu se prenose svjedočenja ljudi koji tvrde da su nakon posjete manastiru osjetili mir i duhovnu utjehu. Vjernici se svetitelju obraćaju molitvama za zdravlje, pomoć porodici i snagu u teškim životnim trenucima, pišu Magazin Novosti. 

Molitva Svetom Prohoru Pčinjskom

„Veliku pobedu hrabro si pokazao, onostranom božanskom ljubavlju razgorevši se, cara prolaznog i sve krasote prezreo si, na gori Kozačkoj nastanivši se, sa nje na nebesa otišao si k Caru careva, Prohore: moli se neprestano za sve nas.“