Hrnjak se grupi „Azra“ pridružio 1979. godine, u vrijeme formiranja njene klasične postave, koju su, uz njega, činili Branimir Džoni Štulić i Boris Leiner.

Sa bendom je učestvovao u stvaranju nekih od njegovih najznačajnijih albuma, među kojima su „Azra“ iz 1980. godine, „Sunčana strana ulice“ iz 1981. i „Filigranski pločnici“ iz 1982. godine.

Učestvovao je i u stvaranju albuma „Kad fazani lete“ iz 1983. godine, ali nije svirao na cjelokupnom materijalu.

Povukao se iz muzike i posvetio porodici

„Azru“ je napustio 1982. godine, nakon odlaska na odsluženje vojnog roka, poslije čega se povukao sa profesionalne muzičke scene.

Godinama je živio i putovao po Evropi, a jedan od značajnijih perioda života proveo je u Mađarskoj, gdje je upoznao suprugu Uršulu, sa kojom ima petoro djece.

Jedno vrijeme bio je povezan sa vjerskom zajednicom „Božja djeca“, a u Mađarskoj se posvetio porodičnom životu.

Nakon gotovo dvije decenije odsustva vratio se muzici i ponovo povezao sa nekadašnjim kolegom Borisom Leinerom. Zajedno su osnovali sastav „Leiner i Hrnjak“.

Objavio autobiografiju

Hrnjak je 2015. godine objavio autobiografiju „Srce od zlata – priče, ali ne baš za djecu“, u kojoj je opisao svoje odrastanje, period proveden u „Azri“, odnos sa Džonijem Štulićem, rok scenu osamdesetih godina i život nakon odlaska iz benda.

Njegovo ime ostaje vezano za jednu od najznačajnijih postava „Azre“ i albume koji su obilježili jugoslovensku rok scenu, piše B92.