Kao mladić upoznao se sa vjerom Hristovom, ostavio neznaboštvo i krstio se. Toliko je zavolio vjeru istinitu da je napustio sve svjetsko i zamonašio se u jednom manastiru kod grada Nisivije.

Poživio je u bratstvu neko vrijeme, a potom se udaljio na bezmolvije kod nekog arhimandrita Nurvela, za kojeg se veli da 60 godina nije jeo ništa vareno.

Starac Nurvel ga je zađakonio, a kada ga je htio prinuditi i na čin sveštenika, Dometije je pobjegao u neku pustinjsku goru i nastanio se u jednoj pećini.

Dostigao je toliko savršenstvo kroz post, molitvu, bdenje i bogomislije da je liječio bolesnike. Kada je u te predjele došao Julijan Odstupnik, čuo je za Dometija, pa je poslao ljude koji su ga živog zazidali u pećini sa njegova dva učenika.

Tako je skončao ovaj Božji svetitelj 363. godine i preselio se u Carstvo Božje.

Prema vjerovanju, na današnji dan bolesni ljudi dobijaju priliku za iscjeljenje koje im nudi Dometije. On je stradao zbog toga što je išao po svetoj zemlji i iscjeljivao bolesne. To se pročulo jer se vijesti o čudima brzo šire, a upravo zbog tih vijesti je i stradao, piše Kurir.