Dan uoči Krstovdana povezuje dvije priče iz hrišćanske istorije – onu o mjestu Hristovog stradanja i vaskrsenja i onu o čovjeku čije je krštenje pokazalo da vrata Crkve nisu otvorena samo jednom narodu.

Hram koji čuva sjećanje na raspeće i vaskrsenje

Sveta carica Jelena započela je gradnju hrama u Jerusalimu, želeći da pod istim krovom budu Golgota, mjesto Hristovog raspeća, i njegov grob.

Nije dočekala završetak radova, a hram je svečano osvećen 335. godine.

Upravo zato se 26. septembra ne obilježava gradnja bilo koje crkve. Riječ je o hramu podignutom na mjestima koja su u središtu hrišćanske vjere, a njegov spomen dolazi dan prije Vozdviženja Časnog krsta, praznika koji narod poznaje kao Krstovdan.

Ko je bio sveti Kornilije?

Kornilije je bio rimski oficir u Kesariji Palestinskoj. Prema Djelima apostolskim, krstio ga je apostol Petar, u vrijeme kada se među prvim hrišćanima još postavljalo pitanje mogu li i ljudi koji nisu Jevreji da postanu članovi Crkve.

Njegova priča zato nije ostala upamćena samo kao priča o jednom obraćenju. Kornilije je, prema crkvenom predanju, kasnije postao episkop i nastavio da propovijeda vjeru uprkos progonima.

Crkva ga se sjeća kao sveštenomučenika, dok njegov susret sa apostolom Petrom ostaje svjedočanstvo o tome da vjera ne poznaje granice porijekla.

Subota, 26. septembar, nije posni dan. Krstovdan se obilježava u nedjelju, 27. septembra, piše Ona.rs.