Patrijarh Pavle nije posmatrao moral kao spisak zabrana i spoljašnjih ograničenja, već kao nešto što počinje u čovjeku – u trenutku kad ima izbor, a ipak odluči da ne povrijedi, ne pogazi i ne učini ono što može.

„Moral nije ne treba ili ne sme se. Moral je neću. Nije vrlina ne grešiti, nego moći a ne hteti grešiti“, poručivao je Patrijarh Pavle, stavljajući odgovornost izvan spoljašnjeg pritiska i vraćajući je u sferu lične odluke.

Ova rečenica posebno snažno djeluje danas, kad se često traže izgovori u pravilima, okolnostima ili očekivanjima drugih. Patrijarh Pavle je, međutim, ukazivao na nešto drugo – da se prava snaga čovjeka ne mjeri time da li je imao priliku da pogriješi, već da li je imao snagu da izabere da to ne učini. U tom smislu, moral prestaje da bude spolja nametnuta granica i postaje unutrašnja odluka – tiha, ali nepokolebljiva.

I možda upravo tu počinje ono najteže, ali i najvrednije: ne odsustvo greške, već svjesno odricanje od nje, posebno kad niko ne gleda.

 

(Žena)