Kada je surovi car Dioklecijan započeo žestok progon hrišćana, episkop Avtonom morao je da napusti svoju Italiju. Slušajući riječi Jevanđelja da se u nevolji skloni u drugi grad, otišao je u Vitaniju, u pitomo mjesto Soreos. Tamo ga je primio dobri Kornelije, u čijoj kući se okupljao narod željan utjehe i prave riječi.

Od skromne kućne bogomolje do bijesa neznabožaca

Vjernika je iz dana u dan bilo sve više, pa obična kuća domaćina Kornelija ubrzo više nije mogla da primi sve koji su željeli da čuju Božju riječ.

Svetitelj je zato riješio da podigne crkvu u ime Svetog Arhangela Mihaila, a vjerni narod je u nju radosno dolazio na službu.

Mira, međutim, nije bilo za onoga ko je širio hrišćansku vjeru. U obližnjem mjestu Limna živjeli su ljudi koji su i dalje bili privrženi idolima. Hrabri episkop uspio je da neke od njih pridobije za hrišćanstvo i krsti ih.

Kada su preostali idolopoklonici vidjeli da se njihovi hramovi ruše i da ljudi napuštaju staru vjeru, u njima se probudila želja za osvetom.

Mučenička smrt za vrijeme svete liturgije

Zlotvori su saznali dan kada će svetitelj služiti božanstvenu liturgiju u crkvi u Soreosu. Dok je u oltaru prinosio beskrvnu žrtvu, rulja naoružana motkama, kamenjem i drugim oružjem upala je u hram.

Vjernici su razjureni, a Sveti Avtonom je mučki ubijen u svetom oltaru. Njegova krv natopila je mjesto na kojem je služio Bogu.

Neznabošci su njegovo tijelo zatrpali kamenjem i pobjegli, vjerujući da su time odnijeli pobjedu. Časno tijelo mučenika potom je tajno sahranila pobožna đakonisa Marija.

Čudo sa mazgama

Mnogo godina kasnije, u vrijeme cara Konstantina Velikog, vlastelin Sevirijan putovao je tim krajem na putu ka Aleksandriji.

Konji i mazge iznenada su stali na putu kraj groba ubijenog svetitelja i nisu htjeli da krenu dalje, uprkos tome što su ih tjerali i rasterećivali.

Jedan od ljudi iz pratnje objasnio je Sevirijanu da se upravo na tom mjestu nalazi grob svetog mučenika. Sevirijan je tada obećao da će podići hram, nakon čega su životinje nastavile put.

Tako je, prema predanju, na tom mjestu ponovo podignut dom molitve, piše Ona.rs.

Mošti koje smrt nije dotakla dva vijeka pod zemljom

Vrijeme je prolazilo, crkva je propadala, a tačna lokacija groba pala je u zaborav na šezdeset godina.

Sve se promijenilo jedne noći kada je carski stražar Jovan, koji je bio u lovu, usnio Svetog Avtonoma. Svetitelj mu se, prema predanju, javio i naredio da na tom mjestu podigne crkvu.

Kada su ljudi počeli da kopaju zemlju, uslijedilo je otkriće koje je ostalo zabilježeno kao čudo. Poslije dva vijeka, mošti svetitelja pronađene su čitave i netruležne.

Predanje navodi da su lice, kosa i trepavice bili sačuvani i da je izgledao kao da je samo usnuo. Vjernici su potom počeli da dolaze na njegov grob, moleći se za pomoć i iscjeljenje.

Običaji i molitva za dom i porodicu

Prema tradiciji, današnji praznik vjernici provode u molitvi i poštovanju svetitelja. Mnogi ovaj dan koriste kao priliku da zastanu, okupe porodicu i pomole se za zdravlje, mir i napredak svog doma.

U kućama se može pročitati i molitva posvećena sveštenomučeniku:

„Bio si nasljednik Apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto djelo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja: Zbog toga si uzdizao riječ istine i radi vjere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Avtonome: Moli Hrista Boga da spase duše naše.“

Sveti Avtonom tako je kroz vijekove ostao upamćen kao primjer istrajnosti u vjeri i spremnosti da se za ono u šta vjeruje postrada. Njegovo žitije, prema hrišćanskom predanju, podsjeća vjernike na snagu vjere i na to da sjećanje na mučenike traje mnogo duže od života onih koji su pokušali da ih ućutkaju.