U vrijeme rimskog cara Prova, u 3. vijeku, kada je Antiohijom vladao Atik, u taj grad došla su dva hrišćanina – Trofim i Savatije, obojica ugledni i časni građani. U to vrijeme u gradu se održavalo neznabožačko praznovanje i žrtvoprinošenje Apolonu. Kako su lokalne vlasti primijetile da stranci ne učestvuju u tom obredu, izveli su ih na sud, a nakon što su odbili da se odreknu Hrista, podvrgnuti su teškom mučenju.

Savatija su tukli i strugali gvožđem dok mu se kosti nisu ukazale, te je u tim strašnim mukama i skončao.

Zvijeri nisu htjele da ih diraju

Trofima je mučitelj Dionisije poslao u Frigiju i držao u tamnici. Tamo mu je tajno dolazio i služio Dorimedont, po zanimanju senator i potajni hrišćanin.

Kada je mučitelj doznao za to, podvrgnuo je obojicu jednakim mukama i na kraju ih bacio pod divlje zvijeri. Međutim, zvijeri ih nisu dirale. Sveti Dorimedont je čak izazivao medvjedicu vukući je za uši kako bi ga rastrgala, ali se životinja umiljavala oko njega. Vidjevši to, mučitelj je naredio da se Trofim i Dorimedont posjeku mačem.

Tropar (glas 8)

„U Trojici hvaljeni Bog, trojicu mučenika proslavi, Trofima, Savatija i Dorimedonta. U Njega vjerovaše i đavola pobjediše: Njihovim molitvama, Hriste Bože naš, smiluj se na nas.“