Njegove pouke privukle su pažnju mnogih vjernika, a posebno se izdvajaju savjeti o molitvi, postu, milosrđu i ljubavi prema bližnjima.
Molitva, post i Sveto pismo kao temelj duhovnog života
Starac Gavrilo ističe da čovjek treba neprestano da priziva ime Gospodnje kroz Isusovu molitvu: "Gospode Isuse Hriste, pomiluj me."
Prema njegovim riječima, vjernici bi trebalo da poste srijedom i petkom bez ulja, kao i da poštuju sve postove koje je Crkva ustanovila.
"Razlozi zbog kojih obolijevamo od raznih bolesti posljedica su nepoštovanja postova."
Pored posta, naglašava i važnost svakodnevnog čitanja Svetog pisma, kao i pomaganja siromašnima, bolesnima i svima kojima je pomoć potrebna.
"To su ključevi koji otvaraju vrata neba i spuštaju blagoslov Gospodnji na zemlju. Bez njih ne možemo primiti blagoslov Gospodnji. I u grobu više nećemo moći reći: ‘Gospode, smiluj se’. I više nećemo moći činiti dobra djela."
Zašto je milostinja važnija od bogatstva
Govoreći o prolaznosti materijalnih stvari, starac podsjeća da čovjek sa sobom ne može ponijeti ništa od onoga što je tokom života stekao.
"Pokrovi i odijela za mrtve nemaju džepove. Samo ono što poklonimo pripada nama. Ostalo nije naše. Gubim sve osim onoga što poklonim. Ništa nije moje osim ako nije samo za mene."
On ističe da vjera često traži ono što je suprotno ljudskoj logici.
"Logika nam govori da ne treba da dajemo jer nam je to samima potrebno. Vjera kaže: ‘Daj da bi te Bog stostruko nagradio’."
Prema njegovom učenju, bogatstvo ne određuje količina novca ili imovine koju posjedujemo.
"Mnogi kažu da je bogata osoba ona koja mnogo ima, a siromašna osoba ona koja nema ništa. To je greška. Bogata osoba nije ona koja mnogo ima, već ona koja mnogo ne treba. Siromašna osoba nije ona koja nema ništa, već ona koja mnogo traži. Ako želiš da nekoga učiniš bogatim, presijeci mu želje i on će se obogatiti."
Najveća radost je usrećiti drugog čovjeka
Starac Gavrilo podsjeća da je smisao života u slavljenju Boga i ljubavi prema bližnjima.
"Zašto živimo na planeti Zemlji? Da bismo slavili Boga i voljeli svoje bližnje. Najveća radost je osjetiti radost donošenja radosti drugima."
U tom duhu često navodi riječi jednog svetog gruzijskog jurodivog:
"U posljednja vremena ljudi će se spasiti dobrotom, smirenjem i ljubavlju. Smirenje vodi u raj, dobrota otvara vrata raja, a ljubav nam otkriva samog Boga."
Svojim duhovnim čedima govorio je:
"Činite dobro i ova dobrota će vas spasiti. Niko se ne spasava sam od sebe. Drugi će nas spasiti. Budimo zainteresovani za probleme drugih, kako ne bismo bili tvrdokorni i ravnodušni prema tuđem bolu."
Poučna priča o usamljenoj starici
Kako bi ukazao na značaj pažnje prema bližnjima, starac je ispričao priču o jednoj starici koja je živjela sama. Njene komšije nikada joj nisu poželjele dobro jutro, nisu je pitale kako je niti da li joj je nešto potrebno. Jednog dana otišla je na pijacu i kupila papagaja.
Kada su je komšije upitale zašto joj je potreban papagaj, odgovorila je:
"Zato što mi kaže ‘Dobro jutro’ i pita me kako sam."
Pouka o Ferariju i blagoslovu
Jednom prilikom čovjek je kupio Ferrari i zamolio sveštenika da blagoslovi automobil kako ne bi doživio saobraćajnu nesreću. Sveštenik je to učinio, ali je čovjek ubrzo ipak imao udes. Pošto je ostao nepovrijeđen, došao je kod sveštenika i rekao:
"Oče, zamolio sam vas da blagoslovite auto, a ipak sam imao nesreću." Sveštenik ga je upitao: "Koliko brzo ste vozili?" "Dvjesta osamdeset kilometara na sat", odgovorio je čovjek. Na to je sveštenik kroz osmijeh rekao: "Blagoslov traje samo do dvjesta šezdeset."
Prepustiti Bogu ono što ne možemo sami
Starac Gavrilo često podsjeća da čovjek ne treba neprestano da bude zaokupljen svojim brigama, već da svoje povjerenje položi u Boga.
"Naš posao je da ne mislimo o sebi, već o Bogu. A Božji posao je da misli o nama, o našim problemima i da rješava beznadežne situacije."
Kao primjer navodi događaj iz života Pajsija Svetogorca. Jedan mladić došao je kod starca i rekao da ima veliki problem. Pajsije mu je odgovorio: "Ostavi svoj problem u tom uglu." Zatim ga je upitao:
"Možeš li da odeš u crkvu i da se ispovjediš?" "Mogu." "Umiješ li da čitaš molitve?" "Mogu." "Možeš li da postiš kako Crkva propisuje?" "Mogu." "Možeš li malo da čitaš Sveto pismo?" "Mogu." "Možeš li da činiš dobra djela?" "Mogu."
Na kraju mu je starac rekao:
"Uradi ono što možeš, da bi Bog učinio ono što ti ne možeš."
(Stil)
Komentari (0)