Ono što na prvi pogled djeluje kao neslana šala s interneta, zapravo je dio opasnog TikTok trenda koji je preplavio mreže, ostavljajući za sobom uznemirene građane i ozbiljna pitanja o bezbjednosti djece na ulicama.

Otkrivajući motive koji stoje iza ovakvih postupaka, psiholog Snežana Repac za Kurir televiziju ističe da je korijen problema u nekritičkom usvajanju sadržaja zarad popularnosti na internetu.

Riječ je o izazovu s društvenih mreža koji je navodno potekao iz Meksika, inspirisan filmom, a potom postao viralan. Najveći problem jeste normalizacija takvog ponašanja zarad lajkova i potrebe djece za prihvatanjem u društvu, pri čemu se potpuno zanemaruje koliko je ono neprimjereno. Psihološka pozadina ovakvog postupka leži u samom maskiranju. Maska pojedincu omogućava da izrazi potisnute emocije, ali i da sakrije sopstveni identitet.

Govoreći o tome šta se događa u glavi djeteta dok posmatra prestravljene prolaznike u ovom slučaju „časne sestre“, popularne i kod Grocke, Repac objašnjava mehanizam lažne sigurnosti koji maska pruža.

Djeca ulaze u stanje dezinhibicije, vjeruju da su zaštićena i nevidljiva, te da mogu posmatrati tuđi strah bez straha od kazne, što je opasna zabluda. Pored toga što takvo ponašanje može predstavljati kršenje javnog reda i mira, ono ugrožava i same aktere.

Međutim, posljedice ovakvih „šala“ nisu nimalo naivne ni po one koji se u tom trenutku zateknu na ulici, a sam čin ukazuje na dublji unutrašnji problem onoga ko masku stavlja.

S druge strane, kod žrtava koje neko zaskoči iz mraka javlja se ozbiljan osjećaj nesigurnosti i strah da opasnost vreba na svakom ćošku. Ovo više nisu bezazleni, sporadični pokušaji neslanih šala koji se završavaju smijehom. Kada pojava preraste u organizovan i ritualan čin maskiranja, to ukazuje na čvrstu barijeru i konflikt između individue i spoljnog svijeta, na neprilagođenost i duboke emocionalne procese koje ta osoba nosi u sebi.

Pritisak vršnjaka jači od roditeljskog glasa

Kada je riječ o rješavanju ovog sve izraženijeg problema, psiholog podvlači da odgovornost ne može pasti isključivo na leđa majki i očeva, već da je neophodna šira društvena reakcija.

Neophodno je da roditelji budu informisani, ali s obzirom na učestalost ovakvih pojava, jasno je da ovo pitanje prevazilazi okvire same porodice. Rješavanje ovog problema zahtijeva sistemski i edukativni pristup kroz institucije, prije svega škole. Djecu moramo osnažiti i naučiti kako da se nose sa izazovima s društvenih mreža i kako da se odupru pritisku vršnjaka, što je ujedno i ključna poruka.

Kao najvažniji korak u prevenciji, Repac apeluje na odrasle da ne prave kompromise kada je u pitanju osuda ovakvih postupaka, jer djeca lako potpadaju pod uticaj autoriteta svoje grupe.

Vršnjački pritisak je izuzetno snažan, a djeca često nisu svjesna opasnosti koje nosi podložnost takvim uticajima, pogotovo kada im mišljenje vršnjaka postane važnije od stava roditelja. Zato je važno da roditelji budu u toku, da komuniciraju i sarađuju međusobno. Ne smijemo slati oprečne signale, da neko odobrava i smije se ovakvim postupcima, dok drugi kritikuje. Neophodno je da kao roditelji zauzmemo jedinstven i usklađen stav, piše Kurir.