Njegove pouke o uzdržavanju nisu bile samo pravila o ishrani, već duboka poruka da post nije cilj sam po sebi, već sredstvo za smirenje i približavanje Bogu.

Patrijarh je često naglašavao da je „mehanički“ pristup postu, gdje se gleda samo u tanjir, a ne u srce, nedovoljan za istinsko duhovno napredovanje.

Posebno mjesto u crkvenom kalendaru zauzima Veliki ili Vaskršnji post, koji je najduži i najstroži post u godini i traje sedam nedjelja, do Vaskrsa. Iako su pravila ishrane stroga, najčešće na vodi, patrijarh Pavle je upozoravao da tjelesno uzdržavanje nema vrijednost ako nije praćeno duhovnim preobražajem i djelima milosrđa.

"Tjelesni post je uzdržavanje od mrsne hrane, ali postoji i duhovni post koji je razmatranje sopstvenog duhovnog stanja i način da se ono što je negativno iz duše iščupa i na tom mjestu posadi ono što je dobro", govorio je patrijarh Pavle.

On je post definisao kao dvostruku disciplinu – tjelesnu i duhovnu. Promjena jelovnika je samo dio tog procesa. Kako je isticao, od tjelesnog posta bez duhovnog slaba je korist.

Podsjećao je i na riječi da se ne posti radi pokazivanja drugima, već u tišini i radosno. Smisao posta je očišćenje tijela kako bi se duša uzdigla, a ne puko gladovanje. Gospodu nije potreban naš post, već nama samima, kako bi naša srca omekšala, skrušila se i smirila pred Bogom.

Patrijarh Pavle je ukazivao i na tri iskušenja koja, kako je govorio, mogu da obesmisle post.

Prvo je gordost. Upozoravao je na opasnost da se čovjek uznosi zato što posti i da druge osuđuje. Takav stav, isticao je, vodi u veći grijeh od samog uzimanja mrsne hrane. Pravi post, govorio je, privodi čovjeka smirenju.

Drugo iskušenje je prejedanje, odnosno pretvaranje posne hrane u gozbu. Zamjena mesa velikim količinama posnih jela, bez umjerenosti, za njega je bila oblik slastoljublja. Savjetovao je jednostavne i umjerene obroke, bez pretjerivanja.

Treće je nepoštovanje posta, odnosno samovoljno odustajanje ili prilagođavanje pravila po sopstvenoj volji. Naglašavao je da se eventualno ublažavanje posta može činiti samo uz blagoslov duhovnika, a ne po ličnom nahođenju.

Njegove riječi i danas ostaju podsjetnik da je post mnogo više od promjene jelovnika – to je vrijeme unutrašnjeg preispitivanja, pokajanja i duhovnog rasta, piše Ona.