Tim povodom, širom zemlje u hramovima će biti služene liturgije i parastosi, dok će građani obilaziti grobove svojih najbližih, paleći svijeće i prinoseći žito u znak uspomene i molitve za pokoj duša.

O vjerskim pravilima, običajima i značaju zadušnica govorio je na svom Jutjub kanalu sveštenik Ljuba Ranković.

"Zadušnice se obilježavaju u tri dijela. Prvi dio je događaj, bogosluženje i duhovno molitvoslovlje u domaćoj crkvi, u domaćem hramu, pred našim svetim ikonama, u svome domu. Taj prvi dio počinje već uoči zadušnica, u petak uveče. Uveče se pomolimo Bogu pred svojim ikonama, uoči velikog praznika zadušnica za pokoj duša naših pokojnika. Pročitamo njihova imena. Molimo se za pokoj njihovih duša, istovremeno molimo se njima da se oni koji su u blizini Božijoj mole za nas grešne, nedostojne i pale u ovome svijetu", navodi otac Ljuba.

"Neka od petka popodne, pa sve do Duhovskog utorka, kandilo gori u kući, da obuhvati sve praznike. Imamo spisak iz koga ćemo čitati imena, a sutradan, opet ujutru, obavimo molitvu pred našim ikonama i odlazimo u hram na svetu liturgiju na Duhovske zadušnice. Ponesimo dva spiska naših upokojenih u hram. Jedan ćemo dati svešteniku, da pročita na proskomidiji", rekao je.

Potom je objasnio zašto je potreban drugi spisak.

"Zašto treba drugi spisak? Drugi spisak treba, ako smo ponijeli žito u hram, da stavimo na žito, da sveštenik može da pročita. Na žitu ćemo upaliti svjećicu i ponijeti malo vina da sveštenik prelije žito, koje ćemo ponijeti i njime se poslužiti na humkama naših pokojnika i u svome domu. A prije svete liturgije doći na vrijeme, pripaliti, prislužiti svjećicu od voska, obavezno, sa izgovaranjem imena naših pokojnika. Svjećicu upaliti na plamenu žarkom ljubavi našega srca i naše duše prema našim pokojnicima, koji su samo fizički udaljeni od nas, a duhovno neprekidno sa nama zajedno. Jedni za druge se molimo, jedni drugima pomažemo u spasenju. Pripalimo svjećice, ako možemo, za svakoga po jednu, ako ne, jednu za sve, izgovarajući šapatom njihova imena i obraćajući se Bogu sa molitvom za oproštaj njihovih grijehova koje nisu stigli da okaju ovome svijetu ovdje", naveo je sveštenik Ranković.

Poslije svete liturgije odlazimo u svoj dom.

"Tu se, dakle, skupimo, pobožni razgovor traje u kući, hramovna atmosfera, a onda polako krećemo na humke ili groblje gdje počivaju zemni ostaci naših pokojnika. Ponesimo već uobičajeno nešto, neka sredstva da očistimo grob, spomenik, ploču, tako redom, dakle neku krpu vode, grabuljice, metlicu. Poslije toga ono što predstavlja bogoslužbeni dio na grobu naših pokojnika, a to je tamjan, to je ulje za kandilo, to je briket na kome ćemo zapaliti u kadionici koja stoji uvijek na grobu, ako ne stoji, ponesite kadionicu, i spisak svih pokojnika, ako bi naišao sveštenik, ili da najstariji član porodice i domaće zadruge, domaće crkve, pročita molitveno na grobu, na groblju naših pokojnika. I u jednoj svečanoj litiji cijela porodica kreće pobožno, i sa duhovnom radošću i sa duhovnom sjetom, na zemna počivališta naših pokojnika", ističe.

Znak vjere u vaskrsenje

Po dolasku na groblje, vjernici najprije zastanu, prekrste se i vaskršnjim pozdravom odaju poštu svojim upokojenima. Nakon kratke molitve i poklona, u tišini i sa pobožnošću prilaze grobovima najbližih, ponovo se krsteći i pozdravljajući pokojne rečima: “Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse”. Običaj je i da se potom celiva krst na grobu, kao znak vjere u vaskrsenje i vječni život.

"Prebrišimo najprije, dovedimo u red grob. Poznati smo kao narod i po nemaru prema humkama naših pokojnika. A onda, kad sve uredimo, pobožno stanimo oko groba, kao oko časnoga krsta, kao oko krsnog kolača na krsnoj slavi, ili oko oltara u hramu. I sa tom pobožnošću pročitajmo molitve koje znamo, ponesimo molitvenik, ako ne znate, izgovorite svojim riječima molitvu Bogu, da Bog oprosti grijehe pokojnicima. A ove Duhovske zadušnice dopuštaju i preporučuju da se molimo Bogu za sve i sja. A to znači, kao što u trećoj molitvi na Duhove u nedelju, kada se služi večernje bogosluženje, u toj molitvi se molimo i za one koji su počinili teški grijeh samoubistva. Tada, dakle, na dan kada Sveti Duh silazi i nastanjuje se u crkvi Hristovoj, nastavlja Hristovo delo, dopušteno je milošću njegovom da se molimo i za one za koje crkva iz disciplinskih razloga uskraćuje pojedine molitve, ali ovoga dana sve je otvoreno, sve je slobodno, jer Duh Sveti je tu. Pomolimo se, pomenimo njihova imena i prelijmo njihove grobove u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, krstopoklono, od glave prema nogama, vinom, i sa desne na lijevu stranu njihovu, kako oni leže, odnosno sa leve na desnu gledajući od nas.Prije toga smo zapalili kandilo, okadimo groblje, pročitamo molitve. Dobro je ako ima sveštenik tu da priđe, da dođe i da obavi kratki pomen", objašnjava otac Ljuba.

“Za duše se možemo moliti na svakom mjestu”

Potom se osvrnuo i na one koji su u daljini, a koji ne mogu posjetiti groblje.

"Mi, kad izađemo na groblje, mi se molimo ne za tijela koja tu leže i gdje se mi nalazimo, nego za duše njihove. A za duše se možemo moliti na svakom mjestu na ovoj zemlji. I vi koji ste u daljini, na dalekom Zelandu, Australiji, Americi, Kanadi na svim kontinentima, znajte, kad izađete iz svoga stana i svoje kuće i kad stupite na crnu zemlju, na asfalt, nije važno, znajte da ste stupili na zemlju od koje je sazdano tijelo na početku stvaranja svijeta i da se nalazite na ivici humke vašeg srodnika, bez obzira što se on nalazi u Beogradu, Valjevu, Pirotu, Leskovcu, Pakracu, Manjači, Kninu ili bilo gde na svetu. Jer pjesnik kaže: “Bejaste li, braćo moja mlada, bejaste li vi na groblju kada? ” Molite se za njihove duše. I ovo što sam rekao u domu, na početku, ovaj prvi dio, obavite tako molitvu za vaše pokojnike", dodao je on, prenosi Kurir.